Život i univerzum u kojem živimo je uvek dobronameran prema nama. Uvek nam daje nove prilike da se razvijamo i napredujemo kroz iskustvo, bivajući tako sve više i više ono što istinski jesmo. Kažem ono što istinski jesmo, jer ovo iskustvo života u fizičkom svetu je kao san u kojem nismo svesni onoga što zapravo sve vreme jesmo. Čisto bezvremensko biće koje boravi u ovom fizičkom telu. Na ovaj način svesnost koja jesmo, ima mogućnost da oseća i iskusi mnoga iskustva.
Sećam se kada sam prvi put čula tu rečenicu, da me je udarila njena snaga, pa sam ostala skoro bez daha, pokušavajući da se sakupim! Ponekad nam se Blagoslov učini kao da je prokletstvo! Shvatila sam istog trena snagu istine u tim rečima. Kada najviše boli u životu, verujem i shvatam da mi se daje lekcija da vidim svoje ograničenje i pretvorim ga u svoju slobodu. Ponekad je naša težina dar i blagoslov, da vidimo što moramo promenuti, kako bi bili srećni,veseli i slobodniji.
Život je najveće čudo koje postoji, ali mi se tome uopšte ne čudimo. Navikli smo da uvek, samo ako poželimo, možemo da dišemo, hodamo, trčimo, mislimo, imamo nove ideje u glavi, pevamo kad nam se peva, crtamo, sviramo, istražujemo, čitamo, vozimo bicikl i mogla bih ja do kraja života nabrajati šta sve mi ljudi možemo učiniti i ispoljiti kao sam kreativni izraz Života.