U toku leta, koristim svaki slobodni momenat da se igram u svojoj bašti. Ovo je vreme kada mogu da se divim svim fenomenalnim cvetovima, povrću I biljkama oko mene I vidim kako rastu I kako srećno izgledaju u svom punom cvatu I bojama.

Vaš izvor pozitivne energije
U toku leta, koristim svaki slobodni momenat da se igram u svojoj bašti. Ovo je vreme kada mogu da se divim svim fenomenalnim cvetovima, povrću I biljkama oko mene I vidim kako rastu I kako srećno izgledaju u svom punom cvatu I bojama.

Svi imamo izazove i to nije ništa novo. To je život! Promene i suočavanja, ili odlaganje na neko vreme, ili pod tepih, i onda ne pričamo o tome kao da ne postoji. Sve je to u redu, jer svako od nas ima svoj ritam učenja, po sopstvenoj volji, ali Život je vragolan i na svojoj trpezi najviše voli slobodu, zato nas tome i podučava.

Svesna sam da sam biće svetlosti, i da sam došla ovamo na divnu planetu Zemlju da se igram, kreiram, zabavljam, i da budem srećna.

Da li ste videli anđela?
Otvorite svoje srce Božanskim posetiocima.

Bože, koliko je važno da se osećamo spokojno i mirno u sebi. Ja mislim da nema ništa važnije i preče od toga. Tek tada, kada smo smireni i u miru sa sobom, možemo osetiti koliko smo divno i veselo biće!

Svako od nas je bar jednom iskusio anksioznost pred nastup, bilo da ste prima balerina, ili kandidat na razgovoru za posao, ili stident koji daje kvalifikacioni ispit. Život je ispunjen onim što mislimo da je izazov nastupa. Ključna reč u ovom slučaju je mislimo, jer je zaprvo baš naše razmišljanje o ovim iskustvima ono što nas plaši – a ne prilika da pokažemo šta umemo.

Da li I ti gledaš u mene?
Četiri koraka za autentičnu komunikaciju.

Evo, i posle nekoliko godina vrednog i temeljnog rada na sebi, i dalje, ponekad, upadnem u sopstvenu zamku. Da ne poveruješ! Znam, dobro znam da ne treba da ulazim u nikakve rasprave, kamoli svađe i slično, al’ eto… Desi se i meni, iako znam da se posle svake takve ‘konvrezacije’ osećam prazno i besmisleno – bez obzira da li sam ja u pravu u svojim tvrdnjama i razlozima, ili nisam, to je potpuno pod B. Osetim se nešto specijalno važnom i bitnom, pa opletem po nekome bez razmišljanja, a znam, znam u sebi da je to potpuno glupo i besmisleno. Ne da mi đavo mira, moram da se pravim pametna. A to je tako uzaludno, jer kad nas neko ne vidi i ne čuje, pa mi možemo dubiti na trepavicama, pričati na kineskom, vrištati dok nam oči ne iskoče iz glave, ali ta osoba će samo još dublje i dublje da se zatvara, brani i šalje nam identično ono što i mi njoj. Kakvo gubljenje energije. Sramota.

‘Ja sam u mermeru ugledao Anđela, i rezbario sam mermer dok ga nisam oslobodio.’ – Mikelanđelo
