All posts tagged strah

Luiz L. Hej - Boje Leta

U toku leta, koristim svaki slobodni momenat da se igram u svojoj bašti. Ovo je vreme kada mogu da se divim svim fenomenalnim cvetovima, povrću I biljkama oko mene I vidim kako rastu I kako srećno izgledaju u svom punom cvatu I bojama.

boje leta

Leci - Nije lako ali može biti

Svi imamo izazove i to nije ništa novo. To je život! Promene i suočavanja, ili odlaganje na neko vreme, ili pod tepih, i onda ne pričamo o tome kao da ne postoji. Sve je to u redu, jer svako od nas ima svoj ritam učenja, po sopstvenoj volji, ali Život je vragolan i na svojoj trpezi najviše voli slobodu, zato nas tome i podučava.

photo by: anitaanti

Leci - Radost nas Čuva i Štiti

Svesna sam da sam biće svetlosti, i da sam došla ovamo na divnu planetu Zemlju da se igram, kreiram, zabavljam, i da budem srećna.

photo by: sugarcream

Doren Virtu - Budite prijemčivi za Nebesa

Da li ste videli anđela?

Otvorite svoje srce Božanskim posetiocima.

 

photo by: scarlethawk

Leci - Bože, koliko je važno

Bože, koliko je važno da se osećamo spokojno i mirno u sebi. Ja mislim da nema ništa važnije i preče od toga. Tek tada, kada smo smireni i u miru sa sobom, možemo osetiti koliko smo divno i veselo biće!

photo by: sugarcream

Vejn Dajer - Plesati sa Bogom

Svako od nas je bar jednom iskusio anksioznost pred nastup, bilo da ste prima balerina, ili kandidat na razgovoru za posao, ili stident koji daje kvalifikacioni ispit. Život je ispunjen onim što mislimo da je izazov nastupa. Ključna reč u ovom slučaju je mislimo, jer je zaprvo baš naše razmišljanje o ovim iskustvima ono što nas plaši – a ne prilika da pokažemo šta umemo.

Photo by: chvacher

Robert Holden - Vidim te!

Da li I ti gledaš u mene?

Četiri koraka za autentičnu komunikaciju.

 

photo by: jappieter

Da li zaista volite sebe?

Pogledajte video →

Vina - Priznajem, desi se i meni…

Evo, i posle nekoliko godina vrednog i temeljnog rada na sebi, i dalje, ponekad, upadnem u sopstvenu zamku. Da ne poveruješ! Znam, dobro znam da ne treba da ulazim u nikakve rasprave, kamoli svađe i slično, al’ eto… Desi se i meni, iako znam da se posle svake takve ‘konvrezacije’ osećam prazno i besmisleno – bez obzira da li sam ja u pravu u svojim tvrdnjama i razlozima, ili nisam, to je potpuno pod B. Osetim se nešto specijalno važnom i bitnom, pa opletem po nekome bez razmišljanja, a znam, znam u sebi da je to potpuno glupo i besmisleno. Ne da mi đavo mira, moram da se pravim pametna. A to je tako uzaludno, jer kad nas neko ne vidi i ne čuje, pa mi možemo dubiti na trepavicama, pričati na kineskom, vrištati dok nam oči ne iskoče iz glave, ali ta osoba će samo još dublje i dublje da se zatvara, brani i šalje nam identično ono što i mi njoj. Kakvo gubljenje energije. Sramota.

photo: Into the Wild by ethe

Stiv Čendler - Anđeo u mermeru

‘Ja sam u mermeru ugledao Anđela, i rezbario sam mermer dok ga nisam oslobodio.’ – Mikelanđelo