Sećam se kada sam prvi put pročitala, tu pozitivnu afirmaciju… Opuštena sam, u miru sa sobom i očekujem, samo pozitivno… O, kako me je udario grom iz vedra neba. Pročitala sam još nekoliko puta tu fascinantnu rečenicu, proučavajući, svaku reč i reakciju koju u meni izazivaju. Osetila sam svaki put neko predivno širenje u grudima, kao da sam se trenutno konektovala sa nečim divnim, I jako prijatnim.
Kada doživiš nešto jako strašno i teško za tebe, fokusiraj se neko vreme na banalne stvari, one koje radiš svaki dan, ispočetka. Videćeš vremenom, kako će ti baš one pomoći da pronađeš novi žar u sebi.
Kada si neraspoložena uvek kreni da razmišljaš o nečemu, što znaš da voliš i da u tebi izaziva opuštenost, prijatnost, jer to je najbolji putokaz da se osećaš dobro u vlastitoj koži. Optimizam je prihvatanje toga kako jeste trenutno sada.
Živimo u svetu kontrasta. Okruženi smo mnogim stvarima, ljudima, pojavama, sa kojima nemamo mnogo toga zajedničkog ili obrnuto. Gledamo svet iz sebe, i nekim stvarima i ljudima se radujemo, a nekima ne.
Postoje razne vrste odnosa u koje stupamo od dana kada se rodimo, međutim, najzanimljiviji a ujedno i najvažniji odnos, je odnos sa samim sobom ili možemo to i drugačije reći: odnos između fizičkog i nefizičkog dela vas, odnos sa vašim unutrašnjim bićem, sa Izvorom.
Najdraža pobeda je, pobediti sebe, neki svoj strah, ograničenje, neslobodu, predrasudu, nestrpljenje, bol, patnju, bolest ili nešto sasvim drugo, što nas davi i ne da nam da dišemo punim plućima, slobodno i radosno.