Kako se osloboditi patnje i bola u svom životu? Pogledajmo jednu činjenicu! Svest je svetlo, kojim osvetljavamo svoj mrak, neznanje i iluziju našeg identiteta, kojeg često nismo ni svesni. Sve što je nesvesno u nama se rastvara tako, što ga postanemo svesni, tako što ga osvetlimo svojom svešću. Samo uočavanje svega u nama je svest koja rasvetljava i razgrađuje!
Što duže i pažljivije osluškujemo svoje misli i osećanja, primetićemo kako su u umu stalno prisute nove i nove misli, ili bolje rečeno misli koje obično našom usmerenom pažnjom, energijom proizvode neku dramu i emocije.
Dve krajnosti jedne osobine su u osnovi isto. I jedna i druga osobina su ekstremi jednoga. I jedno i drugo teži harmoniji. Naizgled potpune suprotnosti, ali su isto, koje se kreće prema miru i harmoniji. Nekada nam je bliža jedna krajnost, jer je prepoznajemo u sebi.
Jutros čim sam se probudila, pomislim još zatvorenih očiju, hej…pa danas mi je rođendan! Danas posebno želim sebe počastiti jednom dugom, jutarnjom šetnjom po keju.
Čak i lagani talasi nekih emocija uznemirenja, mogu lako biti razotkriveni, savladani i istopljeni, samo našim posmatranjem i viđenjem. Ne moramo čekati da se nemiri u nama nakupe u strah i depresiju, već dok su maleni u povoju, posmatrati ih, videti ih, i njihova snaga bledi i izduvava se, kao kada pustimo, tek naduvani balon. Ovo možemo raditi bilo gde da smo. Potrebna je samo usmerenost i pažnja naše Svesti!
Često puta sadašnji trenutak nije zabavan i ugodan. Čak šta više može biti veoma neprijatan i bolan! Bez obzira kakav jeste, prihvatite ga takvog, jer to je najbolje što možete učiniti za sebe. Svako opiranje i borba, je kao plivanje uz brzu reku, veoma teško i neprijatno. Puno energije, uzalud utrošene. Prihvati svaki sadašnji trenutak, kao da je najbolji izbor za tebe i nemoj ga prosuđivati i kritikovati. Ispitaj unutar sebe misli i osećanja i težnje za reakcijama. Upravo to viđenje će ti pokazati izlaz u Sunčan dan!
Nije važno ako ne znaš, bilo šta da je u pitanju. Ako je potrebno da znaš išta o tome, samo će te pronaći. Nije važno ako si zbunjen nečim, nemoj zbog toga gledati na sebe, kao manje vrednog, Zbunjenost je kao korak po peščanom dnu. Zamuti se kada koračaš, a kada se umiriš, sve se jasno vidi! Nije važno ako te nešto boli zbog nečega. Ne zalivaj to svojom pažnjom, jer će proći svakako, samo mu daj vremena. Ti nastavi dalje. Uvek dalje…
Jutros oko pola osam pešačim po keju i gledam ljude koji mi dolaze u susret. I mladi i stariji, sa psima ili sami. Neki su u malim grupicama, razgovaraju i pešače laganim korakom u sunčano jutro. Vidi se na licima ljudi da uživaju što su ovo jutro baš ovde.
Tišina je divan prijatelj. Bez tišine nema samospoznavanja! U njoj možeš spoznati, otkriti i razumeti svoje pravo biće, pravu prirodu i pravu bit. U tišini se naše istinsko biće odmara i kupa u svetlosti, mudrosti i svesti sveznanja beskraja nepojmljivog. Iz tišine izvire odgovor i jasnoća. kroz tišinu se vraćamo istinskom, sebi! Put iz tišine i vraćanje njoj, naša je priroda i radosna sudbina!