Puno puta smo smo svesni svoga ne zadovoljstva, nemira ili neke ne prihvatljive osobine. Kao reakcija na to je naš osećaj da nismo dovoljno dobri, pa se krivimo, osuđujemo sebe, ili one pored nas. Postavljamo pitanja, zašto baš mene, zašto baš uvek ja, zašto se to uvek meni dešava.
Sva ljudska bića koja su se probudila, i svesno rade na sebi, prolaze kroz mnoge različite periode u životu. Često sebi postavljamo jedno magično pitanje.
Ljudi često govore o nečemu što nema uporište u korenu Bića, i tada to doživljavamo kao nešto što nema snagu, a obično i nije mnogo zanimljivo, pa je zato i teško pratiti.
Nije potrebno upoređivati se sa drugima, jer to može da iskomplikuje naš život i skrene nas sa naše putanje…Nikada ne možemo biti neko drugi, niti je to potrebno, jer smo jedinstvena i neponovljiva ekspresija Svesti, Boga. Svačije postojanje ima svoj poseban miris i aromu, koja je u stanju svojom Biti odplesati ples, kako to niko drugi ne može. Zato budi to što jesi!
Možemo osetiti veliki izazov i bol, ali ipak možemo ostati u miru i slobodni. Da, moguće je ako ne posegnemo za mišlju ovo nije trebalo da se desi, jer izazov i bol nije u konfliktu sa mirom, već samo naše poistovećivanje da se nešto loše i pogrešno dešava u našem životu. To je samo interpretacija Uma u koju mi poverujemo i prigrlimo, kao svoju svojinu. Sve što je tu, ima svoj razlog. Pusti da bude, neuplićući se u poistovećivanja.
Mnogi tragači za svojom suštinom, Sopstvom, sa toliko žara putuju ovaj put ka sebi, i korak su do toga Svetla. ali cela slika sebe još nije viđena! Još otvorenosti i prepoznavanja je potrebno, jer se još držimo nekih koncepata ovog fizičkog sveta. Sve će se to sa vremenom videti, prepoznati i rastvoriti u svetlost, koja Jesmo. Potrebna je samo tišina unutrašnjeg bića.
Predaja svoje slobodne volje Bogu je veća sloboda, nego sloboda koju zamišljamo da inače imamo. Božanska svet u nama uvek bolje zna šta je za nas najbolje, od Uma u koji se uzdamo.