Na jedan kratak momenat, zatvorio sam oči i slušao vetar koji se kretao kroz grane koje su se nadnosile iznad mene. Povetarac koji je našao svoj put do mene kroz gustu šumu, preko slojeva znoja i prašine koji su bili slepljeni po mojem licu i rukama, je bio dobrodošao odušak tog jutra. Iako je vetar bio vreo, bar se kretao i pružao odmor od ukrućujuće toplote i vlage popodneva kasnog leta u severnom Misuriju.
„Drevne kulture su posmatrale vreme kao večni ples ciklusa – velike talase energije koji pulsiraju kroz celi univerzum, povezujući prošlost i budućnost njihovog putovanja. Moderna nauka se izgleda slaže s ovim. Jezikom fizičara, vreme se sjedinjuje sa prostorom kroz koji putuje i stvara prostor-vreme, talase u kvantnom okeanu koji čini univerzum mogućim.
Misao u koju je utisnuta moć emocije stvara osećanje koje je oživljava. Kada se ovo desi, mi smo kreirali afirmaciju, ali i molitvu. Obe su bazirane na osećanju – tačnije rečeno, osećaju kao da se ishod već desio. Istraživanja su pokazala, da što smo jasniji i specifičniji, veća je šansa za uspešne rezultate.