Život i univerzum u kojem živimo je uvek dobronameran prema nama. Uvek nam daje nove prilike da se razvijamo i napredujemo kroz iskustvo, bivajući tako sve više i više ono što istinski jesmo. Kažem ono što istinski jesmo, jer ovo iskustvo života u fizičkom svetu je kao san u kojem nismo svesni onoga što zapravo sve vreme jesmo. Čisto bezvremensko biće koje boravi u ovom fizičkom telu. Na ovaj način svesnost koja jesmo, ima mogućnost da oseća i iskusi mnoga iskustva.
Kada smo opušteni, radosni i u poravnanju sa sobom, životom, mala čuda prate naše korake. Univerzum voli da šalje male znakove, kada smo u vortexu, jer je to prosto zabavno. Univerzum se raduje sa nama, kada smo i mi radosni!
Nije potrebno upoređivati se sa drugima, jer to može da iskomplikuje naš život i skrene nas sa naše putanje…Nikada ne možemo biti neko drugi, niti je to potrebno, jer smo jedinstvena i neponovljiva ekspresija Svesti, Boga. Svačije postojanje ima svoj poseban miris i aromu, koja je u stanju svojom Biti odplesati ples, kako to niko drugi ne može. Zato budi to što jesi!
Predaja svoje slobodne volje Bogu je veća sloboda, nego sloboda koju zamišljamo da inače imamo. Božanska svet u nama uvek bolje zna šta je za nas najbolje, od Uma u koji se uzdamo.
Gaji misao u sebi da si jedno sa Bogom, jer svaki put kada pomisliš tu misao, jedan Božanski talas ljubavi zapljusne tvoje srce, i ono se ozari radošću i ispuni mirom. Takvo srce svakog dana voli sve više i više. Tvoje postojanje ima potrebu da više razume, više da, i prigrli sve što je život!
Kada smo iskreni u svojim odlukama, Božansko nam uvek pomaže, baš onako kako je za nas najlakše prepoznati, razumeti i prihvatiti poruku. Božansko deluje i daje za svakog drugačije. Poruke nam pomažu, da osetimo i vidimo sopstveno Božansko biće. Pomaže nam da se odlepimo od poistovećenosti sa fizičkim, a time se svesno uzdižemo Duhu svome, Duši, koja je naše istinsko biće.
Bilo je to dosta davno. Putovala sam u Beograd autobusom, i drugarica je trebala da me sačeka tamo gde staju svi autobusi. U to vreme nisam baš poznavala Beograd a i nije mi bio naročito privlačan. Pitala sam se šta ljudi vide u tom sivom Beogradu, da bi kasnije kroz koju godinu, postala obožavalac Beograda, Knez Mihajlove i Kalemegdana…