Hju MekLiod - 11.Ne pokušavajte da se izdvajate iz gomile; jednostavno izbegavajte gužve u potpunosti.

Tvoj plan kako da prezentuješ svoj rad u javnost, mora biti isto toliko dobar kao i sam tvoj rad, možda čak i više. Tvoj rad mora stvoriti potpuno novo tržište. Nema poente u pokušavanju da napraviš nešto što je već njih 250.000 napravilo čekajući da se desi čudo. Svi već postojeći moeli biznisa ne valjaju. Pronađi novi.

 

Video sam to toliko mnogo puta. Nazovimo ga Ted. Mladi momak u velikom gradu, upravo sišao sa autobusa, želi da bude slavan neko: umetnik, muzičar, režiser, štagod. On je vatren, strastven, pun ideja. A zatim ponovo sretneš Teda nakon 5 ili 10 godina kasnije, a on i dalje konobariše u istom kafiću. Više nije mladi momak. Ali i dalje nije ni santimetar bliže svom snu.

 

Njegov glas je zasigurno pun otpora, više nego ikad, ali u njegovim rečima se oseća praznina koja ranije nije bila prisutna.

 

Pa da, Ted je verovatno izabrao dobro utabanu stazu. Napiši roman, budi otkriven, izdaj bestseler, prodaj prava na film, a zatim se penzioniši 5 godina kasnije. Ili štagod.

 

Bez brige što već ima preko 3 miliona drugih pisaca/glumaca/slikara…sa identičnim planom kao i on. Ali naravno, Ted je specijalan. Naravno, njegova sudbina će naposletku odigrati karte u njegovu korist. Naravno. To je ono što Ted uporno priča, dok ti puni čašu.

 

Da li je tvoja priča slična Tedovoj? Ako jeste, ja, da sam na tvom mestu bio bih zabrinut.

Ispitaj koliko ti slobode omogućava tvoja životna staza. Budi temeljno nemilosrdna u tom ispitivanju.
Ispitaj koliko ti slobode omogućava tvoja životna staza. Budi temeljno nemilosrdna u tom ispitivanju.

Kada sam započeo svoj biznis crtanja na pozadini poslovnih vizitkarti imao sam sreće; u to vreme, radio sam na odlično plaćenom, korporativnom radnom mestu u Njujorku, koje mi se dopadalo. Ideja da dam otkaz, kako bi se pridružio Bohemijskim redovima, nije mi ni padala na pamet. Šta? Da napustim Menhetn zbog Bruklina? Hahaha! Nema šanse! Crtao sam na vizitkama samo da bi sebe zabavio u toku večeri, da imam nešto da radim dok sedim u baru i čekam devojku.

 

Tu nije bilo nikakve skrivene komercijalne agende, niti velikog plana o uspehu, da komanduju mojim postupcima. Da sam hteo da crtam na poleđini biznis podsetnica, umesto na ‘normalnom’ formatu papira, mogao sam. Da sam hteo da koristim reč sa četiri slova, mogao sam. Da sam hteo da odbacim standardni format pravilnih oblika, i umesto toga crtam neke psihodelične apstrakcije, mogao sam. Nije postojao niko iz medija, niti neki direktor izdavačke kuće koga bi morao da zadovoljim. A što je još bolje, nije postojao nikakav arhetip ‘umetničkog’ načina života kojem bi se morao prikloniti.

 

To mi je sve dalo mnogo slobode. A ta mi se sloboda kasnije isplatila naveliko.

 

Ispitaj koliko ti slobode omogućava tvoja životna staza. Budi temeljno nemilosrdna u tom ispitivanju.

 

Tvoja sloboda je ta koja će te dovesti tamo gde želiš da budeš. Slepa, neumoljiva, vera. Opšteprihvaćeni mit taštine će te samo ometati i usporiti.

 

Da li je tvoj plan unikatan? Jel’ nema nikog drugog ko radi isto to? U tom slučaju ja bih bio veoma uzbuđen. Malo uplašen, možda, ali uzbuđen.

 

Leave a Comment