Kako od straha i Tuge do Radosti, Moći i Slobode

Autor teksta: Vesna Stanković

 

U prošlom tekstu sam pisala o skali emocija, koja ide (gledano od najnižeg podeljka ka najvišem) od osećanja straha, tuge, deresije, bespomoćnosti… preko gneva, ljubomore, dosade.. ka nadanju, optimizmu, entuzijazmu.. sve do osećanja strasti, radosti, slobode, moći, ljubavi i poštovanja. Tom prilikom sam iznela svoja zapažanja o tesnoj vezi između čovekovih emocija i njegove lične energije.

 

Danas želim da govorim o načinima na koje ovom skalom možemo šetati svesno i uz pomoć svoje volje. Ja sam je tokom svog života više puta prešla. U ranijim godinama, kretanje uz ili niz nju mi se događalo slučajno.. ali, kao neko ko je pre svega po svojoj prirodi, a potom i profesiji istraživač – sebi sam oduvek bila najomiljeniji model proučavanja (ne shvatite to lično, dragi ste mi i svi vi , samo sam sebi nekako najbliža i uvek tu). Iz tog razloga, kad god bih neku novu pravilnost primetila, ponavljala bih je sa namerom, i pratila rezultate. Na taj način sam tačno ustanovila šta je potrebno da radim da bih sebe vinula uz ili niz ovu lestvicu, i mogu vam reći da svaki put taj rad da željeni rezultat. U tim ličnim eksperimetnima, nekada mi je bilo lakše da idem niz skalu, a nekada uz nju, i evo nekoliko stvari od kojih sam našla da to u velikoj meri zavisi:

Količina energije kojom u datom momentu raspolažem. – Kad god sam bila energetski dobro opskrbljena, uzlazna putanja je bila spontana.. i obrnuto: mala opskrbljenost energijom je favorizovala silaznu putanju.

Priroda moga bića. – Ovaj element se više odnosi na ponašajne osobine ličnosti. Kad je reč o meni, ja sam po svojoj prirodi konstruktivna – više volim da gradim i stvaram, nego da rušim i razaram.. međutim, postoje i ljudi kod kojih stvari stoje obrnuto. Radeći ono što se oslanja na prirodu mog bića (dakle, pri konstruisanju/stvaranju), uzlazna putanja mi je bivala lakša; radeći ono što je u suprotnosti sa mojim bićem, silazna putanja mi je bivala lakša. Takođe, to mi je pomoglo da shvatim esencijalnu potrebu nekih drugih ljudi da rade antagonistički od mene, i da uvidim da smo suštinski jednaki – da radimo suštinski istu stvar, samo što joj je predznak drugačiji.

Okruženje u kojem bitišem. – Biološka potreba svakog živog bića je da se uklopi na najbolji mogući način u sredinu u kojoj živi. Kako su žitelji sredine u kojoj živim najvećim procentom na donjim podeocima skale, to u velikoj meri olakšava kretanje niz nju. Kad god sam htela da idem uz skalu, a da i dalje budem okružena takvim tipom ljudi, bilo je potrebno da uložim više svog napora. Takođe, kada bih se okružila ljudima koji su na višim podeocima skale, bilo mi je lakše da se krećem uz skalu.

Aktivnosti kojima se bavim. – Ovaj element se tesno nadovezuje na element prirode bića i element okruženja, i mogao bi se svrstati u oba, ali je veoma bitan, tako da ću ga obraditi kao zaseban. Pod aktivnošću podrazumevam sve što čovek radi, bilo da je reč o njegovoj interakciji sa samim sobom, bilo da je reč o njegovoj interakciji sa drugim ljudima: šta je to što govori sebi, šta je to što govori drugima, šta oko sebe primećuje, šta favorizuje i čemu doprinosi svojim radom, u kakvim prostorima provodi vreme, kakve emisije gleda, kakvu muziku sluša… itd. Kod sebe sam našla da mi učestale misli i razgovori o nestabilnosti u zemlji, politici, crnoj hronici, poslednjim vestima i tome sl. pomažu da idem niz skalu. Isto važi i za većinu TV-emisija, kao i domaće muzike koja u najvećem procentu peva o tužnim ljubavima i nesrećnim sudbinama. Sa druge strane, razgovori o tuđim uspesima na bilo kom polju, dokumentarne emisije o prirodi, nauci, istoriji, latino ili ambijentalna muzika i tome sl. me usmeravaju uz skalu.

 

Posmatrajući i radeći sa mnogim drugim ljudima oko sebe, nailazila sam i na one slične meni, i na one potpuno suprotne. Međutim, principi šetanja uz i niz skalu emocija su uglavnom bili isti kod svih, razlikovalo se samo šta je za koga pozitivan, a šta negativan stimulans za dati pravac.

 

Kako to možete primeniti na sebi?

 

Možete vrlo lako primetiti da vam je za šetanje kroz skalu emocija po vašoj volji od najpresudnijeg značaja da dobro poznajete sebe. Ja sam već kroz mnoge svoje tekstove davala tehnike i načine koji vam mogu dosta pomoći u tom (u)poznavanju sebe, i nadam se da ste ih primenili; ako niste, ne sekirajte se – nije prekasno. Važno je da sebi date pravi odgovor na pitanje: ko ste, zapravo, vi?

 

Šta je to što uistinu volite? Šta je to što vam donosi priliv energije, i osećaj da možete sve na svetu? Šta je to što vas uništava, i što ne možete da podnesete, ma koliko god se trudili? Šta vas najviše raduje, iz neiscrpne ponude koju vam Svet nudi? Kada ste najzadovoljniji sobom? Šta je to što činite, i potom osetite da ste zaista iskreno ponosni na sebe? Šta je to što vas najviše rastužuje, iz neiscrpne ponude Sveta? Kada ste najnezadovoljniji sobom? U kojim momentima se stidite i optužujete sebe?

 

Bitno je da shvatite da je svaki odgovor na svako od ovih pitanja jednako dobar, i jednako pravi.. i jedini uslov, da bi čitava stvar imala smisla, je – da je istinit. Ne postoje dva ista bića na svetu, i sasvim je izvesno da ste i vi specifični na svoj način. Zato se nikada nemojte zamarati bilo kakvim poređenjima, dok istražujete svoj odgovor na pitanje: ko ste vi? Ko god da ste – divno ste i univerzalno biće, i ne postoji na planeti više niko takav kao vi. Samo vama je dato da budete takvi, i volite to što vam je dato → uživajte u tome!!

 

Kada jednom nađete istinske odgovore na ova pitanja, moći ćete u svim okolnostima da se osećate upravo onako kako želite. Nekada će vam to poći brže za rukom, nekada sporije, ali uspećete uvek.

 

Dakle, kako se od straha, tuge, depresije,očaja.. popeti do radosti, znanja, moći, slobode, ljubavi?

Uvećajte količinu svoje lične energije

kako od straha i tuge do radosti
kako od straha i tuge do radosti

Ukoliko se nalazite na donjim podeocima skale emocija, i to vam ne prija – to znači da vi ne spadate u tip ljudi koji se iz takvih stanja napaja energijom. Postoje ljudi koji kroz tugu, očaj, strah, bes dopunjavaju svoje „baterije“. Jasno ćete ih prepoznati po tome što vazda kukaju i na nešto se žale, ali su u svakom trenutku posve i spremni i sposobni da „volu rep iščupaju“. Oni se žale, negoduju i kukaju, ali nemaju nikakav problem da svoje zadatke uredno obavljaju i svoje ciljeve ostvaruju. Naravno, i nakon što ih ostvare – opet su nezadovoljni i opet kukaju i zbog nečega brinu.. ali opet sa lakoćom ustaju, i idu dalje. Ako vi ne spadate u takav tip ljudi, vas će tuga, strah i nezadovoljstvo držati u mestu, čineći da se osećate kao da ne možete ništa. U takvom slučaju, vi se iz tih stanja ne napajate energijom, i vrlo je verovatno da ste sa njom u velikom deficitu.

 

Kako je uvećati?

 

1. Ishrana. – Koliko god da je nekim ljudima to teško da prihvate – mi smo živi sistemi.. ključna reč je „sistemi„, i podrazumeva da neki procesi koji čine naše postojanje podležu pravilnostima.

 

Prva od pravilnosti je da moramo unositi organsku materiju i vodu u svoj organizam, koje potom razlažemo, i od elemenata koje smo tom razgradnjom dobili stvaramo neke druge materije koje nas tvore i čine naše funkcionisanje mogućim. Ti procesi su poznati pod nazivima katabolizam i anabolizam, a ta dva zajedno čine metabolizam – za koji ste, verujem, već čuli. U pomenutim procesima se oslobađa energija (koja je elemente u prvom produktu držala na okupu), a potom se energija koristi (da bi razgrađene elemente spojila u neke druge, nove produkte). Stoga je za energetsku opskrbljenost organizma jako važno ispravno i uredno se hraniti. Danas postoji veliki broj teorija o tome kakva je ishrana najpravilnija, i verujem da ste za mnoge od njih i sami čuli. Ja sada ne bih mnogo dužila na tu temu, ali ću vam samo ukratko izneti svoje stanovište.

 

Čovek je, od kad je nastao, pa do dana današnjeg, bio svaštojed; to je bio i njegov majmunoliki predak, isto kao i sitni sisar od kojeg je majmunoliki predak nastao. Postoje razna tumačenja vezana za dužinu ljudskog creva, u poređenju sa drugim živim vrstama koje su mesojedi ili, pak, biljojedi (na koja se oslanjaju preporuke za vegetarijanstvo) ali je istina da je ono po dužini između ta dva.. što jednako ukazuje da čovek nije ni čisti mesojed, ni čisti biljojed, već upravo ovo što sam rekla – svaštojed. I to je već milenijumima unazad. Iz tog razloga, ja sam opredeljena i najsrdačnije preporučujem raznovrsnu ishranu – svakom čoveku koji je zdrav (koji nema nekih organskih poremećaja, koji uzrokuju potrebu za nekom posebnom dijetom). Moja preporuka u pogledu ishrane bi bila sledeća:

što raznovrsniji izbor namirnica

umereno konzumiranje hrane: 3-5 manjih obroka na dan

ne uzimati hranu između tih obroka

uzimati dovoljno tečnosti tokom celog dana

 

Šta je to što vama prija, lako ćete istražiti ukoliko 2-3 nedelje budete zapisivali šta ste tokom dana jeli/pili, i kako ste se kog dana osećali (umorno, energično, srećno, depresivno…itd.). Nakon tih 2-3 nedelje, tabela koju ste napravili će vam sama reći šta od hrane i kako na vas utiče. Potom je možete proširiti, tako što ćete ponoviti režim koji ste u prethodnom periodu izveli i paralelno pratiti kakve ste aktivnosti pritom imali, ili niste. Možda vam zvuči kao gubitak vremena ovo beleženje, ali nije – baš ni malo. Poznavati svoju biohemijsku mašineriju jedan je od najvažnijih zahteva u životu. Šta verujete da je bitnije da znate, od toga?

 

2. San. – Druga bitna stavka u pogledu energetskih resursa jeste san. Nekome je potrebno manje sati sna, nekome više… a koliko je potrebno vama, opet možete da istražite za vrlo kratko vreme – zapisivanjem koliko sati ste spavali i u koje doba dana, te kako ste se kog od tih dana osećali. Možete eksperimentisati i sa različitim vremenima sna (kako se osećate kada spavate u periodu od 23h do 06h, kako kada spavate u periodu od 21h do 04h, a kako kada spavate u periodu od 04h do 11h, itd.)

 

Ako tabelu proširite i aktvinostima koje (ni)ste u toku dana imali, dobićete vrlo jasnu sliku kakav režim ishrane, sna i aktivnosti vas vodi niz, a kakav uz skalu emocija.

 

3. Fizička aktivnost. – Treća stavka važna za količinu čovekove lične energije se, mogli ste da primetite, već nalazi tik uz prethodne dve: to je fizička aktivnost. Iako možda zvuči logično da aktivnost troši energiju, i samim tim čoveka umara – postoji i druga strana te zaista zlatne medalje. Fizička aktivnost forsira lučenje hormona (testosterona, adrenalina, serotonina) koji u nama izazivaju osećaj lične snage, sreće i zadovoljstva. Osim toga, pospešuje cirkulaciju i opskrbljenost krvi kiseonikom, te ona kao takva napaja sve naše organe, uključiv i mozak. Rezultat je da se čitavo naše biće mnogo bolje oseća.

 

Ukoliko ne osećate da imate energije za neke zahtevnije fizičke aktivnosti, biće sasvim dovoljno da se istegnete i razgibate u granicama koje su vašem telu lake i ugodne, i potom malo prošetate na svežem vazduhu. I jedno i drugo, zajedno, nije potrebno da traje više od 20-30 minuta da biste doživeli čaroliju! Ako to ubacite kao mali i lični ritual u svoj dan – psihički benefit će se još više uvećati. Naše biće voli lične rituale.

 

Jedna od veoma poželjnih fizičkih aktivnosti za kretanje uz skalu emocija je seks. Naročito ako nije reč samo o prostom fizičkom kontaktu, već i o emotivnom – popularnije zvanom: vođenje ljubavi. Ako ste u vezi, i imate kojim slučajem potrebu da se ljutite na svog partnera, izbegavajte da se ljutite na njega tako što ćete izbegavati seks. Uzevši ovaj aspekt u obzir, takav način durenja je posve nerazuman.

 

4. Detoksikacija. – Čovekov organizam je u neprestanoj borbi sa raznim vrstama toksina – kako hemijskih, tako i bioloških. To posebno važi za žitelje industrijskih mesta ili gradova, koji su izloženi značajno zagađenom vazduhu. Takođe, nalazimo se pod konstantnim „napadom“ mikroorganizama, kojima najčešće uspešno odoljevamo, dokle god nam je imuni sistem dovoljno snažan da sa njima izađe na kraj. Iako smo opskrbljeni sistemima za prečišćavanje od toksina i odbranu od mikroba, naš organizam na ta prečišćavanja i odbrane gubi značajne količine energije. Zato mu nije zgoreg povremeno i svesno pomoći. To bi podrazumevalo dlazak u čistu prirodu, što češće ili barem s vremena na vreme, povremena posećivanja saune (ako je nemate u svom mestu, možete napraviti i sami vlažnu saunu u svom kupatilu), povremeno pijenje diuretika… čaj od peršuna će pomoći čišćenje bubrega i potkožnog tkiva, mladi sir i surutka regeneraciju jetre (inače, najznačajnijeg prečišćivača naše krvi).. a jedna izuzetno dobra biljna mešavina za čišćenje gotovo čitavog organizma su Vivere prahovi, koje sam lično isprobala i posve se uverila u njihovu efikasnost. Ukoliko ste u Beogradu, možete ih kupiti lično; ukoliko niste, a želeli biste da ih upotrebite, javite mi se na email i dobićete ih putem pošte.

 

Povremena rapidna čišćenja organizma će vam, osim zdravlja, sačuvati i velike količine energije, i taj priliv obično biva značajno osetan i na emotivnom nivou.

 

5. Radite u skladu sa svojim unutrašnjim bićem. – Radite ono što zaista volite da radite – ono što vas čini uistinu srećnim. Većina ljudi je po svojoj prirodi konstruktivna, pa mi vrlo verovatno zvuči da ste takvi i vi. Kada se zatvorite u začarani krug destrukcije: očajavate, brinete, besnite, strahujete, negodujete.. vaš um je zapravo pun destruktivnih stvari i situacija, i to nije u skladu sa esencijom vašeg bića – vi naprosto u tim stvarima ne uživate.

 

Konverziju svojih misli ćete najjednostavnije izvršiti tako što ćete sebi dati nekakav zadatak koji će podrazumevati konstruktivnost. To može biti bilo šta: izgradnja svoje mišićne mase ili definicije.. popravljanje raspoloženja nekome iz vašeg okruženja (tu budite oprezni, da vas ta osoba ne povuče niz skalu; tome pristupite samo ako ste sigurni da se možete ograditi, da tome možete pristupiti kao jednom objektivnom zadatku, a ne lično).. možete odabrati oslikavanje zidova u svom stanu, ili pravljenje mozaika od kamenčića ili komada staklića/ogledala.. ili pravljenje zen-vrta.. ili zahtevne kućice za ptice.. ili pisanje knjige… Odaberite bilo koju aktivnost, nakon koje – kada se osvrnete i pogledate rezultat svog rada – vidite da ste nešto napravili/stvorili. I, ne sudite tom delu da li je majstorsko ili nespretno – ono je rezultat vašeg rada iz duše, i zaslužuje svako poštovanje! Ako poželite da napravite ponovo istu stvar, ali tako da ispadne još bolja – odlično! Eto još dana aktivnosti, koja vam prija!

 

Ako ne vidite da u svom danu možete odvojiti vreme za ovakve aktivnosti, pribegnite planiranju. Razmotrite čitavu svoju nedelju, i ustanovite kojim danima se time možete baviti sat ili dva, pa to ubeležite u svoj plan. Izvesno je da postoji barem jedan takav dan. Ostalim danima možda nećete biti u mogućnosti toliko vremena da odvojite, ali odvojite 10-15 ili makar svega 5 minuta.. toliko sasvim sigurno možete, a mnogo će vam značiti. Najpre, nebitno je koliko je neki pomak u onome što radite maleni, dokle god pomaka ima; a potom – to će vas držati u vezi sa vašim radom – postaće još jedan vaš mali lični ritual, i vaše biće će to vrlo voleti.

 

6. Odaberite svesno ljude. – Okružite se ljudima koji podržavaju emotivno stanje u koje želite da dođete, i distancirajte se od ljudi koji podržavaju stanje iz kojeg želite da izađete. Najbolji način za to je fizičko okruživanje, odnosno distanciranje – ukoliko je moguće. Jednostavno, više vremena provodite sa odgovarajućim ljudima, a sa neodgovarajućim provodite malo ili (još bolje) ni malo vremena. Pritom izbegnite grižu savesti u potpunosti, ukoliko su vam ljudi od kojih je potrebno da se distancirate do sada bili bliski. Bili su vam bliski jer ste delili misli i aktivnosti koje vas drže u emotivnom stanju u kojem jeste. Vi sada želite iz tog emotivnog stanja da izađete, jer vama u njemu više nije udobno. Ti ljudi mogu najslobodnije da vas u tome prate, ako to žele. Ako ne žele – onda je distanciranje njihov izbor u najmanje istoj meri koliko je i vaš – nema potrebe da preuzimate bilo kakvu odgovornost, i da vas grize savest zbog toga što oni biraju svoj put, a vi vaš. To je potpuno uredu. Ako bi za neko vreme i oni poželeli da pođu uz skalu, ka njenim višim stupnjevima, vi ćete biti u mogućnosti da im pomognete, i to je zapravo divno!

 

A, ukoliko niste u mogućnosti da se fizički distancirate od neodgovarajućih ljudi – onda to svakako uradite menatlno. Shvatite da oni postupaju onako kako u ovom trenutku njihovog života najbolje mogu i moraju. Jednostavno, u ovom momentu oni drugačije ne mogu – nisu još spremni za takav pomak. Ogradite se od subjektinog doživljavanja tih ljudi, i posmatrajte ih kao nešto što je potpuno odvojeno i izvan vas.. kao jednu od ponuda na tržnici Sveta, koja vam u ovom momentu ne odgovara. Šta radite kada odete na pijacu i posmatrate na nekoj tezgi pomorandže koje želite da kupite? Među njima ima i onih koje vam ne odgovaraju – da li se hvatate za njih? Ne. Zašto biste se onda hvatali za ljude i njihova dela koja vam se ne dopadaju? I to je samo jedna od ponuda koju Svet ima za vas.. ako vam se ne dopada – prosto je samo opazite, to zaključite, i uhvatite se za neku bolju.. baš kao i sa pomorandžama. Dabome, ljudi nisu pomorandže i neće vam biti tako lako da to uradite kao sa voćem.. ali ako ostanete dosledni u razvijanju ovakvog stava, ubrzo će se stvari same od sebe složiti. Sve što treba je da znate šta je to što vi hoćete. Od ljudi ili od pomorandži – ista je stvar.

 

7. Vodite dnevnik. – Beležite svoje misli i osećanja. Sam čin pisanja pokreće deo mozga za motoričku aktivnost, koji je u pukom razmišljanju neaktivan. Osim toga, pokreće i vašu kreativnost, jer je neophodno da se na određeni način izrazite. Pokrenuta kreativnost će uraditi ono što od nje tražite, ali će uraditi i ponešto što niste tražili: gomila ideja i novih rešenja vam može pasti na pamet, dok pišete o sebi i svome danu. I, konačno, kada sledeći put budete pročitali svoje rukopise, vi ćete u odnosu na njih biti objektivni posmatrač, a ne subjektini mislilac. Tako sagledana situacija može izgledati znatno drugačije, nego dok vam je bila u mislima.

 

8. Ponašajte se drugačije. – Prestanite da govorite, gledate i slušate ono što vas vodi niz skalu emocija, i zamenite to onim što vas vodi uz nju. Promenite svoje iskaze, promenite emisije koje gledate, promenite pesme koje slušate, promenite mesta i prostore u kojima boravite… nekada je dovoljno samo da promenite raspored nameštaja u prostoriji, ili boje zidova i prekrivača, ili zamenite par sitnica, pa da ona izgleda i zrači sasvim drugačije.

 

9. Idite stepenik po stepenik. – Ako se nalazite na samom dnu skale emocija, vrlo je lako moguće da nećete naći volje i snage za veći deo ovoga o čemu sam pisala. Ukoliko je to slučaj, krenite najpre od režima ishrane, sna i makar malo kretanja. To će uticati na vaš energetski bilans. Potom pokušajte da dosegnete prvi naredni podeok skale iznad ovog u kojem ste sada. Ako ste tužni, ili uplašeni, pokušajte da kod sebe izazovete osećaj krivice ili ljubomore.. pa potom besa.. zatim počnite da tražite krivca u drugima..

 

Kada dođete do dosade, ili ako ste kojim slučajem sada u toj fazi – samo korak vas deli od gornje polovine skale. Na nju vas može prebaciti bilo koji od ovih predloga koje sam vam danas iznela, a primenom nekoliko ili svih njih uspeh je potpuno izvesan. Sve što je potrebno jeste da uložite malo svesnog napora i ostanete dosledni desetak dana zaredom. Važno je i da zadržite u umu šta vas penje uz skalu, a šta vas spušta niz nju. Čak i kada se budete osećali sasvim dobro, ponašanja i navike koje vas vode niz skalu će to moći da izvedu ponovo. Probala sam lično, i svaki put sam uspela.

 

10. Neka vas oscilacije ne brinu. – Doslovce svaki čovek doživljava periodične oscilacije svojih emocija i raspoloženja. Svi smo mi s vremena na vreme tužni, uplašeni, nekad ljutiti, ponekad malodušni… Međutim, ono što je bitno je da se ti periodi naizmenično smenjuju sa osećanjima zadovoljstva, nade, entuzijazma, radosti, slobode, ljubavi, poštovanja.. Jer – upravo sve to skupa, tako šareno i naizmenično.. tvori jedno kompletno i savršeno biće, nazvano Čovek.

 

Malo šta je toliko čarobno, kao što je ono.

 

Uživajte u tome što ste, uživajte u svom sopstvenom biću.. Jedinstveno je, i neodoljivo.

 

Tačka Preokreta

Autor teksta: Blog Tišine Uma

 

Ako dajete više od 50% pozitivnih misli i osećanja umesto negativnih, dostigli ste tačku preokreta. Čak iako dajete samo 51% dobrih misli i dobrih osećanja, prešli ste na skalu vašeg života! A evo i razloga zašto.

 

Kada dajete ljubav, ona vam ne dolazi samo u vidu pozitivnih okolnosti koje vi volite, već dodaje i više Ljubavi i pozitivnosti u vaš život! Novostečena pozitivnost zatim privlači više pozitivnih stvari, dodavajući više Ljubavi u vaš život, i tako se nastavlja. Sve je u principu magneta, a kada vam se dogodi nešto lepo, ono nastavlja da doprinosi dolasku još većeg broja dobrih stvari.

 

Možda ste iskusili ovo kada ste rekli: “imao sam sreće” ili ste imali “ludačku sreću” kada su vam se pozitivne stvari događale jedna za drugom, i dok nastavljaju da se događaju. jedini razlog zašto se tako odigralo je u tome što ste davali više pozitivnih osećanja nego negativnih, pa vam je Ljubav vraćena, dopunjujući tako postojeću količinu iste u vašem životu, što na kraju privlači još dobrih stvari.

 

Možda ste takođe doživeli obrnut proces, kada vam se loše stvari ređaju jedna za drugom. Ovo se dogodilo upravo iz razloga što ste u tim trenucima davali više negativnom nego Ljubavi, stoga su vam nadolazile samo negativne okolnosti, doprinoseći tako “jadu i bedi” vašeg života. Možda ste ovo oslovili kao “maler” ali ono nema nikakve veze sa srećom. Zakon privlačenja je delovao u vašem životu, potpuno precizno, a ti momenti (dobri i loši) jesu zapravo ogledalo procenta Ljubavi ili negativnosti koje ste slali. Jedini razlog promene “toka sreće” i “malera” jeste tačka preokreta, kada ste u nekom momentu prešli na jednu ili drugu stranu putem vaših osećanja.

 

“Zato, ti možeš voditi život pun šarma i biti zauvek zaštićen od svih nepogoda; zato, ti možeš postati pozitivna sila pri čemu će uslovi izobilja i harmonije biti privučeni k tebi.”

Čarls Haanel (1866-1949)

Autor Nove Misli

 

 

Da bi promenili život, sve što treba da uradite jeste da načinite preokret tako što ćete dati 51% svojih osećanja ka Ljubavi putem pozitivnih misli i osećanja. Jednom kada dostignete tačku preokreta u kojoj dajete više ka Ljubavi nego ka negativnosti, Ljubav koja vam se vraća biće višestruko umnožena privlačenjem još više Ljubavi putem zakona privlačnosti. Iznenada doživljavate ubrzanje i umnožavanje dobrih stvari! Umesto da vam se više negativnih okolnosti događaju, sada imate više pozitivnih stvari koje marširaju ka vama i umnožavaju se u svakom aspektu vašeg života. A ovako vaš život treba izgledati.

tačka preokreta
tačka preokreta

Svako jutro kada se probudite, vi stojite na žici (tački) preokreta vašeg dana. Naginjanje ka jednoj strani vodi vas ka čudesnom danu ispunjenom dobrim stvarima, a na drugoj strani čeka vas dan ispunjen problemima. Vi ste onaj koji odlučuje kakav će dan biti – time kako se osećate! Šta god osećali, to je ono što dajete, i možete biti sigurni da je to ono što ćete primiti natrag u vašem danu, gde god se kretali.

 

Dok vam počinje dan i ako se osećate srećno, uz to da nastavite sa održavanjem takvog osećaja, on će biti divan! Ali ako počnete dan u lošem raspoloženju, i ne učinite ništa povodom toga, imaćete celokupan dan u takvom stanju ili još gorem.

 

Jedan celokupan dan sa pozitivnim osećanjima, ne samo da vam je promenio doživljaj toga dana, već i onog sledećeg, a tako i čitav vaš život! Omogućio vam je da održavate dobra osećanja a onda odete na spavanje srećni, sledeći dan počinjete istim impulsom dobrih osećanja. Dok nastavljate da se osećate DOBRO i pozitivno što više možete, vaša dobra osećanja (dobre vibracije) nastavljaju da se umnožavaju usled delovanja zakona privlačnosti, tako da, dan za danom vi doživljavate kako vam se život sve boljim i boljim.

 

“Živi danas! Ne juče. Ne sutra. Samo danas. Živi svoje momente.

Ne iznajmljuj ih sutrašnjici.”

Džeri Spinelli (rođen 1941)

Dečiji autor

 

Toliko ljudi ne živi u sadašnjosti. Potpuno su obuzeti budućnošću, a ipak to kako živimo danas određuje našu budućnost. Ono što osećate danas, jedino je važno jer je to jedina stvar koja čini vašu budućnost. Svaki dan je prilika za novi život, jer svakoga dana vi hodate po žici preokreta vašeg života. I bilo kog dana, vi možete promeniti budućnost – na osnovu toga kako osećate. Kada dostignete balans dobrih stvari, Sila Ljubavi promeniće vaš život tako brzo da ćete verovati i gledati na sve to sa ushićenjem.

 

Ograde i Povrede

Autor teksta: Ivan Ćosić

Izvor: debeljuca.com

 

Subota je. Praznici. Stvarno ne znam kada ćete stići da pročitate ovo, ali je meni došlo da podelim svoja razmišljanja sa vama. Više od godinu dana po početku temeljne promene života kockice počinju da se slažu i polako uspevam da ispravim mnoge nepravde koje sam počinio drugima i sebi dok nisam razmišljao o tome kako se ponašam i šta radim sa sobom i sa svojim životom. Uvek razmišljam o dve stvari, a to su razlika između toga da ti neko nešto zaboravi i da ti neko nešto oprosti. Druga stvar je veoma laka, a prva se gotovo nikada ne dešava. Zato stalno u mojoj glavi odzvanja priča, koja nije moja, ali je adekvatno vreme da je podelim sa vama, ako je niste do sada čuli.

Ekseri u Ogradi

Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu je da svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu.

Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Tako je došao dan, kada tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana tokom kojeg uspe da kontroliše svoje ponašanje, iz ograde iščupa po jedan ekser…

 

ograde i povrede
ograde i povrede

Dani su prolazili i jednoga dana dečak je bio u stanju da se pohvali svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u besu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvuci nož ali posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.”

*

Verbalna rana je identično bolna kao i fizička. Prijatelji su vrlo retki dragulji, oni čine da se smešiš, ohrabruju te da uspeš u necemu, oni su spremni da te saslušaju, da podele tvoj bol, imaju lepe reči i otvoreno srce za tebe.

 

Nesvesno i svesno povređivanje

Povrede su različite. Nekoga povredimo svojim reakcijama, nekoga povredimo time što ništa nismo uradili, nismo reagovali, nekoga povredimo fizički. Posebno je teško kada prođe neko vreme pa više nisi ni siguran koga si povredio, a koga nisi. Mnogo sam čitao i upoznavao se sa ostalim manifestacijama kompulsivnih poremećaja: kocke, alkohola, droge, kupovine, prikupljanja stvari. Oko svega sam pravio poređenje sa hranom. Činjenica je da se ljudi koji imaju takve poremećaje najčešće stide toga. Shvataju da povređuju svoje najbliže, stide se toga, ali istovremeno se jako dobro osećaju dok to nešto rade. I onda prelaze u režim “ma šta me briga šta ko misli, meni je lepo” i to lepo traje kratko i između dolazi opet stid, do nekog sledećeg puta kada se ciklus ponavalja.

Imamo i standardne povrede koje možemo da vidimo svuda oko nas. Fizičke, emotivne, poslovne, političke. Ima ih mnogo.

Često me ljudi u mnogim situacijama pitaju zašto sam hronično optimističan. Ne znam, Dr House bi mislio da je poremećaj i lečio bi me, niko drugi verovatno ne bi. Verujem da svi možemo da budemo dobri ako se potrudimo. Da ne povređujemo jedni druge, da uvek budemo tu da pomognemo ili da bar preporučimo nekoga ko može da pomogne. Eto toliko. Ne volim kada se dragi ljudi oko mene posvađaju. Ne volim kada se neko naljuti na mene zbog gluposti, kratkog fitilja ili nerazumevanja (najčešće). Istina boli, ali je najbolje podvući crtu, izviniti se za stvari koje ne možeš da promeniš i koje si loše uradio, napraviti plan za dalje bez povređivanja ostalih i nadati se da će ti jednom, negde tamo oprostiti, bez obzira na to što nikada neće zaboraviti.

I dalje verujem da smo nekada davno kada smo bili deca svi bili neiskvareni i dobri. Nazad nema, ali biramo kako ćemo napred.

Koliko Toga Ne Primećujemo

Autor teksta: Pozitivno razmišljanje

 

Čovek je sedeo na stanici metroa u Vašingtonu. D.C i počeo da

svira violinu. Bilo je hladno decembarsko jutro. Svirao je šest

Bahovih komada oko 45 minuta. Za to vreme, pošto je bilo radno

jutro, izračunato je da je bar hiljadu ljudi prošlo kroz stanicu,

najveći broj njih odlazeći na posao.

Nakon tri minuta sredovečni čovek je primetio muzičara koji

svira. Usporio je, zastao na par sekundi, a onda požurio da

stigne na vreme. Minut kasnije, violinista je primio prvi dolar

kao napojnicu: žena mu je bacila dolar u kutiju bez zastajanja,

i nastavila da hoda. Nakon par minuta neko se naslonio na zid da

ga sluša, ali je onda čovek pogledao na sat i ponovo počeo da hoda.

Očito je kasnio na posao.

 

Najviše pažnje je pokazao trogodišnji dečak. Majka ga je požurivala,

ali je dete zastalo da čuje violinistu. Majka ga je povukla i dete

je nastavilo da hoda neprestano se osvrćući. Takvu reakciju pokazalo

je još nekoliko dece, ali svi roditelji bez izuzetka, primorali su

ih da nastave dalje.

 

Za 45 minuta sviranja, samo šest ljudi se zaustavilo i kratko slušalo

muziku. Oko 20 je dalo novac, ali su nastavili da hodaju normalnom

brzinom. Sakupio je 32$. Kada je prestao da svira, nastala je tišina,

ali to niko nije primetio. Niko nije zatapšao niti je pokazao bilo

kakvu reakciju.

 

Niko nije znao da je violinista bio Joshua Bell, jedan od najboljih

muzičara sveta. On je svirao jedno od najintrigantnijih dela ikada

napisanih, na violini vrednoj 3,5 miliona dolara. Dva dana pre sviranja

u metrou, Joshua Bell je rasprodao koncert u Bostonskom pozorištu gde

je karta koštala 100$.

 

koliko toga ne primećujemo
koliko toga ne primećujemo

 

Ovo je stvarna priča. Joshua Bell je svirao inkognito u okviru

eksperimenta koji je organizovao list Vašington Post, o percepciji,

ukusu i prioritetima koje ljudi imaju. Osnovno pitanje za eksperiment

je bilo: Na javnom mestu u neadekvatno vreme:

 

Da li primećujemo lepotu?

Da li zastajemo da bismo u njoj uživali?

Da li prepoznajemo talenat u neočekivanom kontekstu?

 

Jedan od mogućih zaključaka ovog iskustva mogao bi biti:

Ako nemamo minut da zastanemo i slušamo jednog od najboljih muzičara

sveta koji svira najbolju ikad napisanu muziku, koliko drugih stvari

onda tako propuštamo?

 

 

 

Biti na Dnu – Vesna Stanković

Autor teksta: Vesna Stanković

Izvor: pravacnabolje.com

 

Primila sam veći broj pisama u kojima mi ljudi pišu da im u životu sve loše ide, da im se loše stvari dešavaju iz dana u dan, da su pokušali mnogo toga, ne bi li u svom životu nešto promenili, ali da ipak ništa nisu uspeli da promene. Da su sada već jako umorni, da nemaju više ni želje, ni snage da se bore, i da osećaju da se predaju.

Još je veći broj ljudi koji mi nisu pisali, a koji isto razmišljaju i osećaju.

U ovom postu želim da napišem svoj odgovor, i posvećujem ga svakom čoveku ponaosob koji se oseća tako.

U zaglavlju pisma slobodno pročitajte svoje ime – to je jedino što bi se razlikovalo da sam vam ovo pismo poslala direktno u inbox.

 

Dragi Prijatelju,

 

Uvek možeš da se predaš, to nikada nije baš ni malo teško. I mnogo ljudi to radi, tako da time nećeš uraditi ništa neobično ili nenormalno. Ali – da li je to ono najbolje, što možeš da uradiš? Znaš i sam da nije. Da si hteo, mogao si to već mnogo puta da uradiš, pa ipak nisi. A nisi zato što si borac. Prosto si to po svojoj prirodi. Ljudi koji nisu borci ne čitaju blogove kao što je moj, i ne obraćaju se ljudima kao što sam ja. Oni ne pokušavaju da nađu izlaz.

 

U fazi si u kojoj ti je sve dozlogrdilo, i osećaš se umorno. Ali – svi smo mi ponekad takvi. I ja sam ponekad takva. Devedesetih, kada se moj svet srušio, bila sam u potpuno istoj, ili možda čak i goroj situaciji nego ti. Bila sam sama (bez životnog partnera, od koga bih makar zagrljaj mogla da dobijem), bez ikakvih primanja (a ne sa smanjenom ili neredovno isplaćivanom platom), imala sam sasvim malo dete (što je puno drugačije nego biti bez dece, ili imati ih odraslu, odškolovanu i sposobnu), imala sam čitav niz familijarnih problema (kojima sam bila vrlo podložna, jer sam bila još vrlo mlada), i imala sam neuporedivo manje životnog iskustva, nego što ga većina nas ima sada. Bavila sam se prodajom kancelarijske opreme na terenu, i kretala sam se peške – po kiši, vetru i snegu – jer nisam imala 3 dinara da dam za autobusku kartu (toga se dobro sećam). Osećala sam isto što i ti sada.. i još veći strah, i još više da nemam pojma šta će biti, i još više nisam znala zašto mi se to događa.. sve sam u životu dobro uradila: bila sam poštena, bila sam dobar čovek i prijatelj, bila sam odličan đak i student, volela sam svoju zemlju i svoj narod, želela sam da radim i da budem korisna… zašto mi se onda sve to tako događa.. ZAŠTO?!!

 

Ali sam shvatila da od tog izluđujućeg pitanja neću dobiti ni koricu hleba, a kamoli nešto više, i da baš ni malo nije vreme da se bavim njime. Da moram da se bavim konkretnim stvarima i, čak i kada bombe padaju, ja moram da obavljam svoj zadatak. I sada to isto kažem tebi. Borac si. Neka bombe padaju, neka se kuće ruše, neka ljudi propadaju, neka se čitav svet na tvoje oči raspada – ti obavljaj svoj zadatak. Ne možeš uticati na događanja okolo, i besmisleno je da to pokušavaš. Možeš uticati samo na sebe, i na svoju doslednost. Ako ti je muka da se osećaš loše, a verujem da jeste, nađi način da se osećaš dobro. Oba raspoloženja su unutar tebe – i dobro i loše – i to već znaš. Treba ti svega par sekundi da preskočiš iz jednog u drugo. Prestani da se hvataš lošeg, i počni da se hvataš dobrog.

 

Ja ne mogu da ti kažem šta konkretno da uradiš, da bi rešio bilo šta u svom životu, niti bilo ko drugi to može da ti kaže. Tamo gde bih ja prošla, ti možda ne bi. Tamo gde bi ti prošao, ja možda ne bih. Ali ono što mogu da ti kažem jeste da ako se budeš tako iznurivao nećeš moći ništa.. jer, to je univerzalna stvar. Niko na taj način ne može ništa – ni ti, ni ja, ni bilo ko.

 

Za početak, vrati svoju fizičku i psihičku snagu, prostim i proverenim načinima: imaj dobru ishranu, imaj dobar san, bavi se fizičkim vežbanjem, čitaj ono što ti koristi, pričaj sa ljudima koji ti gode, neguj misli koje ti daju da se osećaš dobro… i eliminiši najviše što možeš sve suprotno od ovoga.

 

Zatim, definiši šta je tačno to što ti hoćeš.

 

Šta je tačno to što želiš?

Jesi li spreman da radiš na tome?

Ako jesi – šta te sprečava?

Kakvi ti uslovi trebaju?

 

100.000 eura? Ako misliš da ti nedostaje novac da bi se bavio onim što želiš, onda nemaš dobar plan. Svedok sam kamare propalih biznisa, u koje su ljudi uložili na stotine hiljada, pa i više od milion evra, i nisu postigli apsolutno ništa – izgubili su taj novac! Bankrotirali su, i još pride duguju državi i dobavljačima!

 

Šta misliš da novac može da ti omogući, ako nemaš ideju, i ako nisi spreman da radiš na njoj pod svim uslovima? Bez jasne ideje i te spremnosti možeš samo da ga potrošiš, i to je ono što najveća većina ljudi upravo radi: troši novac u većoj količini nego što je sposobna da ga napravi. Novac je najmanje važan da bi postigao bilo šta. Treba ti ideja, treba ti hrabrost, i treba ti doslednost – da se time baviš i kada padaju bombe, i kada ti je hladno, i kada si gladan, i kada niko oko tebe ne uspeva, i kada ti svi kažu da nećeš proći…

Kada TO sebi budeš obezbedio, uspećeš u čemu god hoćeš. Bukvalno, u čemu god si zamislio.

 

I ništa od toga nećeš naći ni u jednoj knjizi, ni na jednom sajtu, ni u jednom pismu, ni u jednom razgovoru… Možeš čitav svoj život posvetiti traganju, nećeš to pronaći nigde napolju. To možeš pronaći samo u sebi. Ti si taj od koga treba to da tražiš. I ti si jedini koji to može da ti pruži, ili ne pruži. Sedi i dogovori se sa sobom. Hoćeš li sebi pružati hiljade razloga da se osećaš nesrećno, obeshrabreno, na dnu, i nemoćno… ili ćeš sebi pružati razloge da se osećaš srećno, hrabro, moćno i na vrhu? Za sada radiš ovo prvo. Ni ja, ni bilo koji drugi čovek na planeti, ne možemo u tome da te sprečimo… isto kao što ne bi mogli da te sprečimo ni da misliš i osećaš se dobro, ako bi to prigrlio tako dosledno kako si prigrlio ovo sada.

 

biti na dnu
biti na dnu

 

Shvataš li svoj izbor, i da ga sam praviš? Na potpuno isti način ja mogu sebe da dovedem u isto stanje u kojem si ti – začas. I ja živim na istom podnevlju kao i ti, u isto vreme u koje i ti, i imam iste izbore pred sobom kao i ti. Ali neću tako da živim. To je jedina razlika između nas. Ja to neću, i zaista neću. Ne kažem rečima da neću, a onda odmah posegnem za najgorim opažajima, mislima, osećanjima, situacijama.. i posvetim im 90 ili 100% svog dana.. I onda podvučem crtu, i kažem: ja sam nemoćna. Zašto bih bila nemoćna?! Je li imam ruke, noge, mozak i svu slobodu? Pa, šta mi još treba, da bih se osećala moćnom i sposobnom?!!

 

Nisi nemoćan, i nisi na dnu.

 

Ja sam ti sada već na neki način prijatelj. Želim ti dobro, i ti to znaš. Želiš ga i ti meni, i ja to znam. Šta bi mi rekao ako bih ti se za neko vreme javila, i rekla da se zaista osećam loše, da mi ništa ne ide, da više ne znam gde udaram, da mi se više ne živi? Da li bi mi rekao: „Razumem te potpuno, Vesna, i sasvim si upravu. Ne možeš sa svojim životom, svojim rukama, nogama i mozgom, u ovom ogromnom i raznovrsnom svetu, baš ništa da uradiš. Najpametnije i najbolje što možeš da uradiš je da se ubiješ, ili makar da sediš mirno i čekaš dok smrt sama ne dođe po tebe.“

 

Je li bi mi to rekao? Čisto sumnjam. Smela bih da se zakunem da je to jedino što mi ne bi rekao!

A ne bi samo zato, jer to uistinu i ne misliš.

 

Nađi to što bi rekao meni, i to reci sebi. Napiši to što bi meni rekao – napiši pismo Vesni i, kada završiš, samo promeni ime – umesto moga stavi svoje.

 

I nikada, nikada, nikada, nikada, NIKADA… se ne predaj!

 

Nađi napolju kišnu glistu, i pritisni je nečim dovoljno slabo da je ne ubiješ. Videćeš da se migolji.. videćeš da se čak i kišna glista bori.

 

Ti si Homo sapiens – trenutno najmoćnije biće na planeti.

Tako se u svom životu i bori!

 

Lep pozdrav,

Vesna