Nesrećan si, tužan, usamljen, osećaš teskobu i ne voliš sebe, evo prilike za tebe da sve to ispraviš i preokreneš naglavce, i budeš sve suprotno od ovog što smo nabrojali.

Vaš izvor pozitivne energije
Nesrećan si, tužan, usamljen, osećaš teskobu i ne voliš sebe, evo prilike za tebe da sve to ispraviš i preokreneš naglavce, i budeš sve suprotno od ovog što smo nabrojali.
Na jedan kratak momenat, zatvorio sam oči i slušao vetar koji se kretao kroz grane koje su se nadnosile iznad mene. Povetarac koji je našao svoj put do mene kroz gustu šumu, preko slojeva znoja i prašine koji su bili slepljeni po mojem licu i rukama, je bio dobrodošao odušak tog jutra. Iako je vetar bio vreo, bar se kretao i pružao odmor od ukrućujuće toplote i vlage popodneva kasnog leta u severnom Misuriju.
„Drevne kulture su posmatrale vreme kao večni ples ciklusa – velike talase energije koji pulsiraju kroz celi univerzum, povezujući prošlost i budućnost njihovog putovanja. Moderna nauka se izgleda slaže s ovim. Jezikom fizičara, vreme se sjedinjuje sa prostorom kroz koji putuje i stvara prostor-vreme, talase u kvantnom okeanu koji čini univerzum mogućim.
Naš najveći cilj u životu jeste da volimo. Ostalo je tišina.
Nama je potrebno da volimo.
Uvek se upali neko novo svetlo, i misao zasija nekim novim sjajem, pogleda na ovaj svet…od mene do tebe putniče vetra, prijatelju. Uvek postoji želja da se dalje kreće naša misao moćna, osećanjem, kao sjajem Božanskim zaodenuta. Nekada ovo putovanje započinje od tebe, a nekada od mene… to je sve jedno, jer mi smo samo putanja istog i predivnog postojanja ljubavi. Mi smo svet, kao dve zvezde na nebu u društvu svih ostalih zvezda i nebeskih tela, koja se ogledaju jedni u drugima. Kada pogledaš uveče u nebo, videćeš da smo zajedno i ovde i tamo, putniče vetra, prijatelju…nikada nisi sam…
Leci
Čovek često pita, ne zato jer želi odgovor, već zato što ga tera urođena radoznalost.
Zatvorite vrata starim, bolnim sećanjima. Zatvorite vrata starim patnjama, starim neopraštanjima prema sebi. Uzmite neki incident iz prošlosti gde je bilo boli i patnje – nešto što vam je teško da gledate ili oprostite. Pitajte sebe: Koliko još dugo želim da se držim ovoga? Koliko dugo još želim da patim zbog nečega što se desilo u prošlosti? A sada zamislite potok ispred vas i uzmite ovo staro iskustvo, ovaj bol, ovu patnju, i stavite sav taj incident u taj potok i posmatrajte kako počinje da se rastvara i pluta sve dok potpuno ne nestane. Vi imate sposobnost da otpustite. Vi ste slobodni.
Prošle boli se mogu ponoviti.
Postoji gomila knjiga o tome kako da razmišljamo pozitivno i budemo srećni, kako bi postali uspešni i ispunjeni. Međutim, u većini slučajeva naš um bira da misli negativne misli. Pesnik Džon Milton je jednom rekao: Um caruje sobom, i u sebi može kreirati raj pakla, ili pakleni raj. Definitivno je znao o čemu priča!
Kad raširim ruke, neka širina me obuzme u srcu i u celom biću, pa bi da prigrlim ceo svet. Kako da prigrlim veliki svet pitam se? Zažmuriću i zamisliću kako rastem i postajem velika, veća od naše majčice Zemlje. Toliko sam velika da je planeta Zemlja kao loptica za igru. Gledam je i znam da je tu sve ono što volim. Prislanjam je na svoje srce i obema rukama je obavijam svojim zagrljajem. Znajte, da sam vas danas zagrlila, jako. Volim vas!
Leci