Na skorašnjem Hay House krstarenju Mediteranom, posetili smo istorijska mesta drevnih civilizacija Grčke I Rima. Jedan put koji se izdvojio od svih bio je naše zaustavljanje na ruševinama Efesa na obali Turske, gde sam imao zakazano predavanje. Ispričaću vam o mom tamošnjem iskustvu koje sam doživeo, koje prikazuje važnost naše moći da izaberemo ko smo.
Jutros oko pola osam pešačim po keju i gledam ljude koji mi dolaze u susret. I mladi i stariji, sa psima ili sami. Neki su u malim grupicama, razgovaraju i pešače laganim korakom u sunčano jutro. Vidi se na licima ljudi da uživaju što su ovo jutro baš ovde.
Puno puta smo smo svesni svoga ne zadovoljstva, nemira ili neke ne prihvatljive osobine. Kao reakcija na to je naš osećaj da nismo dovoljno dobri, pa se krivimo, osuđujemo sebe, ili one pored nas. Postavljamo pitanja, zašto baš mene, zašto baš uvek ja, zašto se to uvek meni dešava.
Sva ljudska bića koja su se probudila, i svesno rade na sebi, prolaze kroz mnoge različite periode u životu. Često sebi postavljamo jedno magično pitanje.