U poslednje vreme sam dosta radila na svojoj novoj knjizi, pisala sam memoare o svim blagoslovima I zadovoljstvima svesnog starenja. Radim najbolje što mogu da živim budna I svesna konačnosti života. Dok pravim nove odluke konstantno sebe pitam: Da je danas moj poslednji dan na planeti, da li bih bila zadovoljna ovim izborom? Radeći tako, zapravo postajem svesna šta je komfor, zadovoljstvo, mir, I smisao mog života. Uviđam neke prilično interesantne stvari.
Ako ste gladni ljubavi I odobravanja, vi svoju moć uvek predajete drugima – obično onima koji vam ne mogu dati ono šta biste želeli. Tako uvek ustajete gladni.
Život se menja na bolje onda kada se mi menjamo. Kada mi preuzmemo akciju, učinimo nešto kako bi poboljšali svoju situaciju, i prihvatimo odgovornost za stvaranje onoga što najviše želimo.
Odluka da dišete na jedan svestan i dosledan način nudi vam velike darove. Disanje puni baterije vašeg tela, stavlja vas u sadašnji trenutak, reguliše vaš način suočavanja sa drugima, i balansira vaše hormone.
Svi mi imamo one dane kad se osećamo manji od makovog zrna, kada preispitujemo svoj životni pravac, ili se osećamo potpuno ispod proseka uspeha drugih ljudi. To je mesto na našoj stazi razvoja koje nas poziva da budemo još nežniji i još više puni ljubavi prema sebi. Baš na te dane moramo biti svoji, istinski.
Dok sam uživala u lokalnom parku, načula sam razgovor između dve žene koje su pričae o tome koliko su samo isfrustrirane na svojim poslovima. Sedele su bizu mene, I iako sam se trudila najbolje što sam mogla da gledam svoja posla, ipak nisam mogla izbeći a da ne čujem koliko su vremena I energije ulagale u taj problem. Konstantno su ponavljale detalje situacije ponovo I ponovo, žaleći se na kolege, na ceo ofis, na šefa, itd. Setila sam se kako sam I sama radila isto ranije u svom životu – ulagala sam svu svoju energiju i oživljavala stvari koje nisam želela da mi se dešavaju tako što sam se konstantno žalila u vezi njih.
Ove nedelje zadovoljstvo pronalazim u spremanju svojih ormana, fijoka, kuhinjskih ormarića I koječega – stvaram novi fizički I energetski prostor. Koliko god to možda zvučalo čudno, veliko spremanje mi je uvek pričinjavalo veliko zadovoljstvo – kada sam u pravom raspoloženju za to.