Prošle nedelje, dok sam pregledala neke stare fajlove na kompjuteru, naletela asam na mail koji sam poslala prijateljici – ženi kojoj je bila potrebna ljubav I samilost dok se borila sa teškom situacijom. Danas ga šaljem vama…

Vaš izvor pozitivne energije
Prošle nedelje, dok sam pregledala neke stare fajlove na kompjuteru, naletela asam na mail koji sam poslala prijateljici – ženi kojoj je bila potrebna ljubav I samilost dok se borila sa teškom situacijom. Danas ga šaljem vama…

Smešno je koliko nas male stvari koje čine deo naše svakodnevne rutine, mogu naučiti mnogo o nama. Prošle nedelje sam pazarila veliki buket ruža, u nameri da ukrasim naš trpezarijski sto. Kada sam se vratila kući, ušla sam u kuhinju I počela da pravim aranžman u vazi. Dok sam skidala lišće, pomislila sam kako bi bilo super da probam nešto novo.

Ispoštujte sebe ovog praznika.
Dajte sebi osećaj prisutnosti.

Moramo biti potpuno svesni onoga što radimo, bez da žrtvujemo ili požurujemo ono što je ispred nas u cilju da kasnije dobijemo mnogo važnije stvari. Bez obzira koliko je nebitna ta aktivnost, tretirajte sve identičnom važnošću I uživajte u tome. U suštini, billo šta što sada radimo jeste nešto u čega smo se upustili I ono zaslužuje našu punu pažnju I poštovanje.

Čovek ne može sakupiti sve predivne školjke na plaži.

Oni koji ne traže sreću najčešće je pronađu, jer oni koji je traže zaboravljaju da je najsigurniji način da budemo srećni, jeste da tražimo sreću za druge. – Martin Luter King Junior

Svi mi imamo dane kada nam život udeli frustraciju za frustracijom, kao da smo posednuti nekakvom negativnom silom koja nam donosi potpuni maler čak I na najjednostavnijim poslovima koje obavljamo. Sigurna sam da znate o čemu vam pričam. Žurite na poslovni sastanak, a telefon vam zvoni I javljaju vam iz škole da vam se dete razbolelo. Žurno zgrabite svoje papire I dokumenta na izlasku iz kuće, I na parkingu vam ispadnu iz ruke, odletevši na sve strane; psujete I na brzinu sedate u auto, I naravno, ključ vam ispada I ne možete dovoljno brzo da upalite kola. Konačno, na putu do škole, da pokupite svoje dete, zaustave vas zbog prebrze vožnje, I tek tada vi shvatate da ste novčanik zaboravili kod kuće. U ovom trenutku već se osećate kao da ništa ne može biti kako treba.

Nedavno sam čitala blog Seta Godina u kojem je pisalo:

Bio je to jedan topao novembarski dan u Tampi, a Luiz Hej i ja smo upravo završile zajedničku uvodnu reč na otvaranju velike konferencije za učesnike seminara ‘Ja to mogu’, naše izdavačke kuće – Hej Haus. Stojeći u uglu prostorije, posmatrala sam 3.000 ljudi kako sa zadovoljstvom aplaudiraju Luiz, nakon njene izjave da je ušla u svoju devetu deceniju i da je ona do sad najbolja decenija njenog života. Bio je to zaista izuzetno inspirišuć momenat.

‘Glas vašeg autentičnog ja je često ušuškan, preplavljen obavezama, čak udavljen glasovima očekivanja ljudi oko vas. Jezik vašeg autentičnog ja je jezik vašeg srca.’ – Julija Kameron
