Kad god bi se uplašila neke nove avanture koja me čeka u životu, moja majka bi mi govorila njen omiljeni citat Frenklina D.Ruzvelta: ‘Jedina stvar koje treba da se plašimo je sam strah.’ Te reči su bile samnom u mnogim teškim i zastrašujućim momentima u mom životu. To mi je imalo toliko smisla, međutim, čini mi se da su vremena stvorila novu metaforu u vezi straha. U suštini, mi se nalazimo u sred kulture koja maše strahom kao da je neki neodoljivi slatkiš.
Vrata vašeg srca i vaših snova, otvaraju se na unutra. To znači, da morate prvo da naučite da se opustite, da bi uopšte mogli da krenete da rešavate svoje probleme. Vi možda mislite: ‘Ma samo kad bih uspela da rešim svoje probleme, onda bih mogla da se opustim…‘ Međutim, to ne ide tako. Da biste se oslobodili pritiska, vi morate napraviti dovoljno mesta u vašem srcu, da bi se mogućnosti mogle ostvariti.
Mnogi od vas su krivi za sledeće: Deset minuta nakon što ste završili nešto, i već gledate sledeću stvar koju treba da obavite. Umesto toga, treba da zastanete i ‘svarite’ to što ste uradili, da osetite to duboko u sebi sve dok završetak te stvari zaista ne postane deo vas. Svaki put kada to uradite, vi šaljete poruku vašem mozgu i telu, specifično trećoj čakri(solarni pleksus), i jačate i oformljujete jače ožičenje za samopouzdanje i ličnu moć.
Ja se divim životnom treneru Stefenu Mekdžiju, zbog smelosti da osmisli i pokrene svoj projekat planinarenja kako bi probudio mnoge ljude i pokazao im lepotu, i zabavu fizičke vežbe. Vežbanje je otvoreno za svakoga. Zapanjujuće je. Svi mi se zalepimo za TV tokom Olimpijskih igara, i svi se uzbudimo, a broj novih članova u fitnes klubovima, u tom periodu vrtoglavo raste. Bilo bi odlično kada bi to zadovoljstvo i uzbuđenje zadržali na svakodnevnom nivou. Da živimo sopstvene živote unutar naših Olimpijskih kampova uma.
Sinoć sam osećao preveliku iscrpljenost I opterećenost poslom, pa sam odlučio da krenem u šetnju. Tek nakon jednog bloka šetanja sam osetio da se moje biće I čitavo telo pomerilo na bolje. Bio sam lakši, smireniji, srećniji I disao sam dublje. Takođe, bio sam inspirisan. Ideje I rešenja su navirala poput poplave sa mog Izvora. Bio sam potpuno drugi čovek. A cela suština je bila u onih prvih par koraka da krenem u šetnju.