Kada se pogledaš u ogledalo, znaj da te gleda dete Božije kojem su od samog rođenja pa nadalje, mnogi ljudi davali uputstva, šta da radi, kakav da bude. Često puta su ga grdili i govorili da nije uopšte dobro, da ništa ne zna, i da uvek greši. Puno puta je dobilo svakojake negativne komplimente.
Gaji misao u sebi da si jedno sa Bogom, jer svaki put kada pomisliš tu misao, jedan Božanski talas ljubavi zapljusne tvoje srce, i ono se ozari radošću i ispuni mirom. Takvo srce svakog dana voli sve više i više. Tvoje postojanje ima potrebu da više razume, više da, i prigrli sve što je život!
Bilo je to dosta davno. Putovala sam u Beograd autobusom, i drugarica je trebala da me sačeka tamo gde staju svi autobusi. U to vreme nisam baš poznavala Beograd a i nije mi bio naročito privlačan. Pitala sam se šta ljudi vide u tom sivom Beogradu, da bi kasnije kroz koju godinu, postala obožavalac Beograda, Knez Mihajlove i Kalemegdana…
Nesrećan si, tužan, usamljen, osećaš teskobu i ne voliš sebe, evo prilike za tebe da sve to ispraviš i preokreneš naglavce, i budeš sve suprotno od ovog što smo nabrojali.
Kad raširim ruke, neka širina me obuzme u srcu i u celom biću, pa bi da prigrlim ceo svet. Kako da prigrlim veliki svet pitam se? Zažmuriću i zamisliću kako rastem i postajem velika, veća od naše majčice Zemlje. Toliko sam velika da je planeta Zemlja kao loptica za igru. Gledam je i znam da je tu sve ono što volim. Prislanjam je na svoje srce i obema rukama je obavijam svojim zagrljajem. Znajte, da sam vas danas zagrlila, jako. Volim vas!
Porodica je mala zajednica, gde puno toga dajemo i puno toga dobijamo. To je mesto gde se upija i razmenjuje energija. A…energija je vibracija svake misli, svakog verovanja, stava i emocije.