Koliko god više vremena provodimo u sadašnjosti, sve više osvešćujemo i shvatamo da prošlost i budužnost u stvari ne postoje. To je iluzija našeg uma, koje na takav način kontroliše našu poistovećenost sa njim a ne sa bićem. To je zbog toga što um jedino može da živi kroz prošlost, sećajući se i analizirajući šta je bilo, ne bi li preskočio sadašnjost predviđanjem budućnosti. Postoji jedino sada! Postoji jedino sadašnjost u kojoj se sve dešava.
Vreme u stvari ne postoji, jer sve se dešava u sadašnjem trenutku. Promisli pa ćeš videti da je tako! Šta to znači? To znači da možeš sve što poželiš ako nisi opterećen ili vezan za prošlost ili budućnost. Sada, ovog trena, ma kakva tvoja prošlost bila, možeš naslikati svoj život novim bojama i novim oblicima svoje mašte, i svoje specifične kreativnosti koja je neponovljiva i zato je savršeno lepo delo! Neponovljivost tvoga viđenja daje sadašnjem trenutku moć i snagu života, kao vetar jedrenjaku da plovi morima. Sve je u sada i ovde!
Da li ste primetili kako često koristimo sadašnje trnutke našeg života, dragocenu sadašnjost našeg života, kako bi čeznuli da budem negde drugde, radeći nešto treće? Ili traćimo sadašnje trenutke na osećanja krivice vezane za prošlost, ili brigu za budućnost. Odlutamo od sreće sadašnjosti zbog toga što živimo živote tako što ne cenimo ono što imamo, mnogo više nego što cenimo sve što imamo I osećamo se zahvalnim. Možemo da olakšamo sebi ovu dilemu, tako što ćemo obratiti pažnju na ono što se događa u unutrašnjem svetu naših misli.