Usred sam svoje Kanadske turneje, I divno je osetiti svu tu ljubav mojih duhovnih istomišljenika. Sebe smatram ‘skoro’ Kanađaninom pošto su moji roditelji rođeni u Ontariu, otac u Katamu 1914, a majka u Hamiltonu 1916. Ja sam odrastao u Detroitu, ali Kanada je deo mog sveta. Prošlog meseca sam govorio na Hej Haus konferenciji Ja To Mogu, u Vankuveru – prelepom I predivnom kao I uvek.
Niko se ne izvuče iz ovog života a da nije imao nijedan problem. Oni dolaze onda kada im se najmanje nadaš, i mogu biti površni ili veoma ozbiljni. Godinama u nazad, na probleme se gledalo kao na neke prepreke na svakodenvnom putu. Moja baka bi s’vremena na vreme, sakupila oko sebe svoje bliske prijateljice, na šoljicu kafe i malo biskvita, i zajedno, poput pravih advokata, pretresale bi sve ono što im se trenutno dešava, svaka svoju situaciju. Jedna od njih bi se uvek ponašala kao sudija, pravdajući ili osuđujući odgovorne za patnju prisutnih. Većina njih bi odlazile kući, zadovoljne što su bile saslušane od strane svojih prijateljica.
Veliki rabin Izrael Šem Tov, kada je video da su ljudi u njegovom selu maltretirani, otišao je u šumu, upalio svetu vatru, i rekao specijalnu molitvu, moleći Boga da zaštiti njegov narod.
I Bog mu je poslao čudo.