Većina nas misli, da smo zaglavljeni u srednjoj školi zauvek. Pre srednje škole, u našim ranijim danima, bezbrižnog detinjstva, bli smo kreativni sanjari, puni bezgraničnog osećaja energije i čuda. Ali u srednjoj školi, nešto se desi. Počinjemo da se plašimo šta drugi misle o nama, odjednom, naša životna misija postaje : SAMO DA SE NE IZBLAMIRAM!
Ne pravu drogu, naravno! Umesto toga, koristi one hemijske supstance, koje su već u tvom sistemu , i koje se aktiviraju kada se smeješ, igraš, pevaš, trčiš, ili grliš nekoga. Kada se zabavljaš, hemija tvoga tela se menja, i ti dobijaš nove nagone motivacije i energije. Nemoj da odlaziš napolje, u potragu za nečim zabavnim, to nije tamo negde, to je u tebi. Ako trenutno ne vidiš zabavu u nečemu, nadji način da je stvoriš. Jednom kada si posao načinila zabavom, rešila si problem samomotivacije.
Ako ste ikada imali prilike da podučavate decu košarku, uvideli ste da imaju tendenciju da driblaju samo sa jednom rukom. Onom, koja je spojena sa njihovom dominantnom rukom.
Mnogi od nas sada misle da su previše stari da bi započeli bilo kakve promene, ili previše uznemireni, međutim, Napoleon Hil kaže, da je upravo to najbolji trenutak, da naučimo najvažnije pravilo života. Postoji jedno nenadmašivo pravilo, za pobedjivanje tuge i razočarenja, a to je transmutacija emocionalnih frustracija, kroz definitivno isplaniran rad, to je pravilo kome nema ravnog.
Postoje laži koje prave dobru vest, laži koje govore javne ličnosti i selebriti,takodje, postoje jednostavne, svakodnevne laži, laži koje koriste obični ljudi, da bi izbegli sramotu, i na kraju, postoje laži za dušu.
Sastao sam se jednom, sa grupom Američkih indijanaca (native americans), da im pomognem, kako bi efikasnije vodili svoj kazino. Razmišljali su da me unajme, kako bih održao nekoliko seminara, na temu žrtva-vlasnik.
Ja tvrdim da imam svakakve trajne karakteristike.One mi pomažu da podnosim život, one me opuštaju. One su laži, ali ja sam sebe naučio, da im verujem. Ja kažem: ja sam takav i gotovo.