Od onih sam što veruju, da prihvatajući ovo što imamo i što smo sada, otvaramo mogućnost da će nam lako doći sve što je za nas, i sve što nam je potrebno. Ne prihvatajući sadašnjost, mnogi ljudi borave većinu vremena nadajući se, planirajući i sanjareći o tom životu tamo negde savršenom, što će doći i što ih čeka. Sve što sanjarimo, želimo i što nam je potrebno će doći, ako prihvatimo sadašnjost. To je stepenica, koju ne možemo da preskočimo!
O draga prošlosti ti si sve što je bilo i prošlo! Sada mogu reći da su sva moja iskustva iz prošosti bila divna, ma koliko su nekada bila praćena teškoćama moga ne razumevanja i ne prihvatanja. Sve što mi se desilo, bilo je magično potrebno da se desi, da me promeni i osvesti za novo, svežije i življe. Za mnogo više slobode, istine i ljubavi u mome srcu. Ljubav uvek prati sve promene, jer promene su novi uvidi, a novi uvidi su više probuđene svesti, a svest je ljubav. Hvala ti prošosti!
Svaki put kada nas Život dovede do tačke suočavanja sa nečim grandiozno lepim, mi zanemimo od te lepote i unutrašnjeg sjaja koji nas potpuno obuzme, kao da se stopimo sa tim što gledamo i postajemo Jedno! To je trenutak Prisutnosti i jedinstva! Tada Um ne radi. Nema misli, zanemili smo od prizora. Život nas je doveo u Prisustvo. To Prisustvo je istinska naša priroda! Tada smo samo srce!
Uvek imajte svest o tome, šta god da se dešava u vašem iskustvu, životu, uvek napredujemo! Uvek smo sve bliže i bliže svojoj istinskoj prirodi, Biću, da ga otkrijemo i spoznamo!
Ponekad postoji u nama opiranje da smo sada i ovde, kao da sadašnji tenutak nije dovolno dobar! Neki ljudi bi skoro uvek voleli da su negde drugde a ne ovde. To opiranje stvara bol, a prihvatanje kako jeste stvara osnovu za više svega u našem životu!
Ako nam je život sastavjen od trenutaka da većinu provodimo u prošlosti i budućnosti, to je kao da kroz život skačemo na jednoj nozi, jer smo drugom zakoračili u vreme prošlosti i budućnosti, sve jedno je!
Naše reakcije koje proizilaze iz realnog, čistog uvida kada smo prisutni, svesni posmatrač, svedok svoje percepcije, će tada proizvesti satisfakciju suočavanja i stapanja sa samim sobom. Najbliži doživljaj u fizičkom svetu je kada sa mirom i ljubavlju gledamo dugo sebe u ogledalo, i prepoznamo se sa ljubavlju!
Svi imamo u sebi neke osobine, koje u nama izazivaju osećaj nemira i nelagode, i najradije bi da one nestanu ovog trena, ali to naravno ne funkcioniše tako.
Kako se osloboditi patnje i bola u svom životu? Pogledajmo jednu činjenicu! Svest je svetlo, kojim osvetljavamo svoj mrak, neznanje i iluziju našeg identiteta, kojeg često nismo ni svesni. Sve što je nesvesno u nama se rastvara tako, što ga postanemo svesni, tako što ga osvetlimo svojom svešću. Samo uočavanje svega u nama je svest koja rasvetljava i razgrađuje!