Učinite korak u nazad, kako bi Univerzum mogao da zakorači ka vama.

Vaš izvor pozitivne energije
Učinite korak u nazad, kako bi Univerzum mogao da zakorači ka vama.

Ostavljeni u samoći, nećemo preživeti.

Očaj nikad nije rešenje, nego je krajnji neuspeh. U Tibetanskom kažemo: “Ako kanap pukne devet puta, moramo ga vezati i deseti put.” Čak i ako na kraju ne uspemo, u krajnjem slučaju nećemo žaliti. I kada povežemo ovaj uvid sa čistim poštovanjem našeg potencijala da doprinesemo drugima, možemo početi da obnavljamo našu nadu i samopouzdanje.
Jedan od najefektivnijih načina da prevaziđemo anksioznost je da prebacimo pažnju sa sebe na druge. Kada uspemo u tome, primetićemo da se veličina naših problema umanjuje. To ne znači da treba da ignorišemo naše potrebe u potpunosti, nego pre da bi trebali da pokušamo da se setimo i potreba drugih pored naših, bez obzira koliko su naše opterećujuće.
Razvijanje istinskog saosećanja za naše voljene je očit način i pravo mesto da se krene sa našom duhovnom praksom. Uticaj koji naše akcije imaju na naše bliske osobe će uglavnom biti veći nego na ostale, i stoga naša odgovornost prema njima je veća. Ipak moramo spoznati da, na kraju, nema osnova diskriminaciji u njihovu korist: sva bića jednako zaslužuju našu samilost.
Jednostavno shvatanje da svako drugi želi da bude srećan i da ne pati, kao i ja, služi kao stalni podsetnik protiv sebičnosti i favorizovanja. Podseća nas da malo možemo dobiti time što ćemo biti pažljivi i velikodušni dok se nadamo da dobijemo nešto za uzvrat. Postupci koji su motivisani željom da osvetlamo sebi obraz su ipak sebični, iako izgledaju kao postupci pažljivosti.
Nije fizička konstitucija, inteligencija, obrazovanje, ili čak društveno uslovljavanje ono što omogućava osobi da podnese teške situacije. Mnogo značajniji je njihov unutrašnji razvoj. I dok su neki sposobni da prežive čistom snagom volje, oni koji najmanje pate su oni koji imaju visok stepen strpljenja i hrabrosti kada se suoče sa teškom situacijom.
Davanje je priznato kao vrlina u svim glavnim religijama i u svakom civilizovanom društvu, i očito je da doprinosi i davaocu i primaocu. Onaj koji prima je oslobođen uboda htenja. Onaj koji daje može da uživa u radosti onih koji primaju.