Uvek mogu više. To znam, i u ovakvim momentima mi je jasno kao dan. Hah! Još se i rimuje 😀 Vorteksujem nema šta. Dragi moji Ratnici Svetlosti, bolesna sam od nekog ličnog gripa već nekoliko dana, kijam, kašljem, pijem čajeve i lepa sam samo svojim kerovima 🙂 i zato sada pišem, umesto da po običaju snimam, i sve istrtljam u kameru, glas mi otkazo.
Ako smo mi ljudi svesni da naše misli kreiraju naš život, naš svaki dan, svaku situaciju i ljude koje ćemo sresti u životu, promislimo stepenicu više, kako to naše misli utiču na naš globalni život na našoj planeti zemlji.
Rasla sam u ateističkoj porodici. Jedina osoba koja je verovala u Boga bila je moja baka Živka, sa kojom sam često i radosno odlazila u crkvu u Kovilju, jedno malo selo pored Novog Sada.
Naše misli su oduvek stvarale našu stvarnost, samo što toga nismo bili svesni. Verovali smo u svoju bespomoćnost i samim tim da je sve u našem životu igra slučaja, nekih ne povezanih okolnosti u kojima se snalazimo, kako ko ume.
Dopusti da Duša deluje kroz tebe, da se ostvari Božanski plan i konačno ti dragi čoveče, ti ljudsko biće što hodaš ovom planetom vekovima, dosegneš i vidiš samog sebe. Iznenadićeš se drago biće onim što budeš video, i shvatićeš kako nikada nisi morao biti malen i uplaše, zbunjen i bespomoćan, jer je tvoja snaga, ljubav i mudrost, snaga Boga iz koga si stvoren.