Postoje ti trenuci kada smo nezadovoljni sa sobom i pomislimo, e… da sam ja neko drugi, neko ko ima sve ono što ja nemam, kako bi bila srećna i zadovoljna. Napokon imala bih potpunog mira u sebi i mogla bi da uživam u tome kakava sam. Bila bi ponosna i prezadovoljna. Bila bih puna samopouzdanja!
Ako želim da doprinesem, da svet oko mene bude bolji, humaniji i srećniji, i da naša planeta Majka Zemlja bude zelena i zdrava, moram krenuti od nečega.
Smešno je koliko nas male stvari koje čine deo naše svakodnevne rutine, mogu naučiti mnogo o nama. Prošle nedelje sam pazarila veliki buket ruža, u nameri da ukrasim naš trpezarijski sto. Kada sam se vratila kući, ušla sam u kuhinju I počela da pravim aranžman u vazi. Dok sam skidala lišće, pomislila sam kako bi bilo super da probam nešto novo.
Oduvek mi je bila radost da pišem. Sećam se još u osnovnoj školi, kada smo imali pismeni iz književnosti, ja sam za razliku od nekih, bila toliko opuštena, kao da treba da brojim od jedan do deset, pa sam toliko sigurna da to znam.