Ono će vas nagraditi vitalnošću I zdravljem!
Da li vam vaše telo govori: Molim te, obrati pažnju?

Vaš izvor pozitivne energije
Ono će vas nagraditi vitalnošću I zdravljem!
Da li vam vaše telo govori: Molim te, obrati pažnju?
Postoje periodi u našem duhovnom napredovanju, kada nam se čini kao da je sve utihnulo i stalo. U čudu smo, kao da iz nekih nepoznatih razloga stagniramo.
Što duže i pažljivije osluškujemo svoje misli i osećanja, primetićemo kako su u umu stalno prisute nove i nove misli, ili bolje rečeno misli koje obično našom usmerenom pažnjom, energijom proizvode neku dramu i emocije.
Jutros čim sam se probudila, pomislim još zatvorenih očiju, hej…pa danas mi je rođendan! Danas posebno želim sebe počastiti jednom dugom, jutarnjom šetnjom po keju.
Da li se list oseća poraženo, nakon što u zimu opadne sa grane?
Drvo odgovara listu:
Zemlja je mudra majka puna ljubavi. Ona nam pruža sve što smo ikad mogli poželeti. Sve naše potrebe su namirene. Ima vode, vazduha, hrane, i društva; mnogo životinja, vegetacije, ptica, ribe, i fantastične lepote. Ako nastavimo da se prema planeti ophodimo bezobzirno i da je zagađujemo, više nećemo imati planetu na kojoj možemo živeti! Posvetite se sa jlubavlju svojoj planeti i okrenite se ka ljubavi koju imate za nju, brinite o njoj i poboljšajte kvalitet života na ovom svetu.
Složićete se samnom da mnogo vremena provodimo tumarajuću po prošlosti i budušnosti. Najmanje smo prisutni u sadašnjem trenutku.
U poslednje vreme sam dosta radila na svojoj novoj knjizi, pisala sam memoare o svim blagoslovima I zadovoljstvima svesnog starenja. Radim najbolje što mogu da živim budna I svesna konačnosti života. Dok pravim nove odluke konstantno sebe pitam: Da je danas moj poslednji dan na planeti, da li bih bila zadovoljna ovim izborom? Radeći tako, zapravo postajem svesna šta je komfor, zadovoljstvo, mir, I smisao mog života. Uviđam neke prilično interesantne stvari.
Ok. Sigurno ste se sad zabezeknuli na ovaj naslov, ali šta da radim…tako se desilo. I želim da podelim sa vama ovu simboličnu, veoma simboličnu priču kako čovek sebe može popišati na mnoge načine. I kako smo ponekad toliko uporni i nesvesni do besvesti u svojim nastojanjima da se držimo nekih iluzija od uverenja, da život nema druge nego da nam na očigledne načine pokaže kolike smo budale.
Prolazim jutros pored Dunavskog parka još pomalo ne razbuđena a ispred mene su išli majka i dete. Žena je bila oko 35 godina, a dečak drugi ili treći razred osnovne škole, po mojoj slobodnoj proceni. Ne bih ni obratila pažnju na njih, da mi nije privuklo pažnju lice deteta.