Henri Ford je imao običaj da govori svojim kolegama, da ne postoji nijedan posao, koji je ne moguće obaviti, ako se podeli na male delove. A kada podeliš posao na manje delove, seti se da dozvoliš sebi pomalo lenjosti u početku. Jer nije važno koliko brzo obavljaš nešto, već da to zapravo obavljaš!
Većina nas, uključujući i mene, se pretvaramo da ovaj život nema kraja. Planiramo da uradimo velike stvari jednog dana, kada budemo za to inspirisani. Suočavanje sa sopstvenom smrću, ne mora da čeka dok nam ponestane života. Čak šta više, kada bi mogli, da živo zamislimo, naše poslednje sate u smrtnoj postelji, stvaramo parodoksalnu senzaciju .Osećaj da smo ponovo rodjeni, a to je prvi korak ka samomotivaciji.
Abraham Linkoln, je dovodio do ludila svoje partnere sa prava. Svakog jutra, dolazio bi u kancelariju i čitao dnevne novine naglas samom sebi. Zašto? Zato što je shvatio da pamti duplo bolje, kada ih pročita naglas nego u tišini. I ono čega se sećao, ostalo mu je u sećanju mnogo duže.
Ti možeš stvoriti novu sebe, koja ne mari mnogo, šta drugi ljudi misle. Možeš motivisati sebe, tako što ćeš ostaviti iza sebe bolnu samosvest srednje škole. Jedan glumac je rekao:
Većina nas misli, da smo zaglavljeni u srednjoj školi zauvek. Pre srednje škole, u našim ranijim danima, bezbrižnog detinjstva, bli smo kreativni sanjari, puni bezgraničnog osećaja energije i čuda. Ali u srednjoj školi, nešto se desi. Počinjemo da se plašimo šta drugi misle o nama, odjednom, naša životna misija postaje : SAMO DA SE NE IZBLAMIRAM!
Ne pravu drogu, naravno! Umesto toga, koristi one hemijske supstance, koje su već u tvom sistemu , i koje se aktiviraju kada se smeješ, igraš, pevaš, trčiš, ili grliš nekoga. Kada se zabavljaš, hemija tvoga tela se menja, i ti dobijaš nove nagone motivacije i energije. Nemoj da odlaziš napolje, u potragu za nečim zabavnim, to nije tamo negde, to je u tebi. Ako trenutno ne vidiš zabavu u nečemu, nadji način da je stvoriš. Jednom kada si posao načinila zabavom, rešila si problem samomotivacije.