Koliko god više vremena provodimo u sadašnjosti, sve više osvešćujemo i shvatamo da prošlost i budužnost u stvari ne postoje. To je iluzija našeg uma, koje na takav način kontroliše našu poistovećenost sa njim a ne sa bićem. To je zbog toga što um jedino može da živi kroz prošlost, sećajući se i analizirajući šta je bilo, ne bi li preskočio sadašnjost predviđanjem budućnosti. Postoji jedino sada! Postoji jedino sadašnjost u kojoj se sve dešava.
Leci
