Abrahan Maslov je proveo dobar deo svog života istražujući i pišući o konceptu samo-realizacije. Opisivao je mali procenat ljudi koje je nazivao samorealizujući, kako žive na ekstraordinarnom nivou svesti. Živo se sećam asertacije Dr.Maslova da je najvišlji kvalitet ovih samo-realizovanih ljudi ustvari to njihovo nastojanje da budu nezavisni od mišljenja drugih.
Juče sam ponovo gledala film Erin Broković. Svaki put kada ga odgledam ponovo me inspiriše, i oduševi na neki novi način. Sam film kao projekat toliko je inspirativan i divan za gledati zbog glumaca koji su po mom mišljenju dali sve od sebe. A priča sama po sebi jeste jedna uzvišena i zaista duhovna. Pokazuje jedan školski primer kako se jedno ljudsko biće može reinventingovati samo ako to želi. Ako želi bolje. Ako želi da živi. Svakom toplo preporučujem da pogleda ovaj film, zaista je zapanjujuć.
Svako od nas je bar jednom iskusio anksioznost pred nastup, bilo da ste prima balerina, ili kandidat na razgovoru za posao, ili stident koji daje kvalifikacioni ispit. Život je ispunjen onim što mislimo da je izazov nastupa. Ključna reč u ovom slučaju je mislimo, jer je zaprvo baš naše razmišljanje o ovim iskustvima ono što nas plaši – a ne prilika da pokažemo šta umemo.
Ja obožavam novogodišnje rezolucije! Volim promene, volim ponovna rođenja, volim nove početke. Inspirišu me i podsećaju da je jedino bitan sadašnji trenutak, da je on jedina stvar koju zaista sada posedujem.
Samo pomislite: Kakvu bi razliku u vašem životu napravila činjenica da imate neuništivo, čvrsto samopouzdanje u vašu sposobnost da postignete sve ono na čega usmerite svoju pažnju? Šta biste hteli, želeli, čemu biste se nadali ? Šta biste se usudili da sanjate kada biste verovali u sebe sa tako dubokom ubeđenošću da nemate nikakve strahove od neuspeha?