Kada smo iskreni u svojim odlukama, Božansko nam uvek pomaže, baš onako kako je za nas najlakše prepoznati, razumeti i prihvatiti poruku. Božansko deluje i daje za svakog drugačije. Poruke nam pomažu, da osetimo i vidimo sopstveno Božansko biće. Pomaže nam da se odlepimo od poistovećenosti sa fizičkim, a time se svesno uzdižemo Duhu svome, Duši, koja je naše istinsko biće.
Bilo je to dosta davno. Putovala sam u Beograd autobusom, i drugarica je trebala da me sačeka tamo gde staju svi autobusi. U to vreme nisam baš poznavala Beograd a i nije mi bio naročito privlačan. Pitala sam se šta ljudi vide u tom sivom Beogradu, da bi kasnije kroz koju godinu, postala obožavalac Beograda, Knez Mihajlove i Kalemegdana…
Krivica nema veze sa odgovornošću! Krivica je kažnjavanje sebe i proglašivanje sebe da nismo dovoljno dobri, i dovoljno vredni. Krivo je razmišljanje da krivica znači kako imamo odgovornosti prema životu. Uvek radimo najbolje kako znamo ito je činjenia. Ako nije dovoljno dobro, to nam je dovoljna lekcija, da učinimo više, nije uopšte potrebna emotivna bombica krivice. Krivica se javlja, jer smo se tako vremenom programirali da tako reagujemo, sli ne moramo tako, jer je to veoma stresno i nepotrebno. Kada sledeći put osetite da pristiže krivica, lepo se oprostite sa njom za uvek!
Nesrećan si, tužan, usamljen, osećaš teskobu i ne voliš sebe, evo prilike za tebe da sve to ispraviš i preokreneš naglavce, i budeš sve suprotno od ovog što smo nabrojali.
Na jedan kratak momenat, zatvorio sam oči i slušao vetar koji se kretao kroz grane koje su se nadnosile iznad mene. Povetarac koji je našao svoj put do mene kroz gustu šumu, preko slojeva znoja i prašine koji su bili slepljeni po mojem licu i rukama, je bio dobrodošao odušak tog jutra. Iako je vetar bio vreo, bar se kretao i pružao odmor od ukrućujuće toplote i vlage popodneva kasnog leta u severnom Misuriju.