Jutros oko pola osam pešačim po keju i gledam ljude koji mi dolaze u susret. I mladi i stariji, sa psima ili sami. Neki su u malim grupicama, razgovaraju i pešače laganim korakom u sunčano jutro. Vidi se na licima ljudi da uživaju što su ovo jutro baš ovde.
Sinoć sam osećao preveliku iscrpljenost I opterećenost poslom, pa sam odlučio da krenem u šetnju. Tek nakon jednog bloka šetanja sam osetio da se moje biće I čitavo telo pomerilo na bolje. Bio sam lakši, smireniji, srećniji I disao sam dublje. Takođe, bio sam inspirisan. Ideje I rešenja su navirala poput poplave sa mog Izvora. Bio sam potpuno drugi čovek. A cela suština je bila u onih prvih par koraka da krenem u šetnju.