U toku mog pripremanja za promociju moje nove knjige, morao sam sebi kupiti cipele. Naravno, duže vreme sam se uporno protivio I raspravljao sa organozatorima da idem bos ili da nosim svoje standardne sandale, koje uvek nosim. Međutim, konačno su me ubedili prijatni ljudi iz organizacije da ovoga puta moram konačno prihvatiti obuću. Dok sam se žalio kako moja stopala, poput mene, vole slobodu, otišao sam u najbližu radnju cipela u centru San Dijega. Trebao sam nanjušiti da mi Univerzum nešto sprema.
