Abrahan Maslov je proveo dobar deo svog života istražujući i pišući o konceptu samo-realizacije. Opisivao je mali procenat ljudi koje je nazivao samorealizujući, kako žive na ekstraordinarnom nivou svesti. Živo se sećam asertacije Dr.Maslova da je najvišlji kvalitet ovih samo-realizovanih ljudi ustvari to njihovo nastojanje da budu nezavisni od mišljenja drugih.
Kako započinjete svoj dan? Čim se probudite ujutro, koje su prve reči koje izađu iz vaših usta? Da li se žalite? Da li brinete u vezi dana koji je pred vama? Da li odmah pomislite na sve one stvari koje ne funkcionišu u vašem životu?
Niko se ne izvuče iz ovog života a da nije imao nijedan problem. Oni dolaze onda kada im se najmanje nadaš, i mogu biti površni ili veoma ozbiljni. Godinama u nazad, na probleme se gledalo kao na neke prepreke na svakodenvnom putu. Moja baka bi s’vremena na vreme, sakupila oko sebe svoje bliske prijateljice, na šoljicu kafe i malo biskvita, i zajedno, poput pravih advokata, pretresale bi sve ono što im se trenutno dešava, svaka svoju situaciju. Jedna od njih bi se uvek ponašala kao sudija, pravdajući ili osuđujući odgovorne za patnju prisutnih. Većina njih bi odlazile kući, zadovoljne što su bile saslušane od strane svojih prijateljica.