Zagledana negde između sebe iznutra i spoljašnjeg sveta,
troma zanesenst između sna i jave prođe mi misao svetlosna nit,
jednostavna istina obasja svesnost,

Vaš izvor pozitivne energije
Zagledana negde između sebe iznutra i spoljašnjeg sveta,
troma zanesenst između sna i jave prođe mi misao svetlosna nit,
jednostavna istina obasja svesnost,

Koliko se dublje i više povezujemo sa sopstvom u nama, toliko dublje i više svetlo naše svesti razgrađuje sve što u nama nije istinsko. Sagoreva sve što je iluzija, obmana, predrasuda i ograničenje bilo koje vrste. Spadaju velovi neistina kojima smo se zaodenuli, a tako spadaju i tereti koje smo nekada ponosno nosili, jer smo verovali u njih. Fokusom naše svesti na sve što se dešava u nama raspirujemo tu vatru svetla istine pred kojom gori sve što istina nije. Ostaje u nama prostornost slobode, sve više i više!
leci

Upravo ste tu gde trebate biti. Niste nikada na pogrešnom mestu!

Uvek imaj na umu, sve što želiš da učiniš, promeniš ili kreiraš, postoje koraci koji će te dovesti dotle. Zato svako nestrpljenje i osećaj da je za nas nešto nedostižno i nemoguće su sasvim besmisleni i deo su iluzije našeg uma! To su samo usvojeni programi u glavi da smo mali, bespomoćni i da nismo dovoljno dobri, da nam se da to što želimo. Istina je da je sve moguće i da nas do svega vode koraci, koji su skenirali i rastvorili naša ograničenja, programe!
Leci

Kad pogledaš i udubiš se u prirodu svoga bića i života, možeš pomisliti kako je sve naopačke!

Naše reakcije koje proizilaze iz realnog, čistog uvida kada smo prisutni, svesni posmatrač, svedok svoje percepcije, će tada proizvesti satisfakciju suočavanja i stapanja sa samim sobom. Najbliži doživljaj u fizičkom svetu je kada sa mirom i ljubavlju gledamo dugo sebe u ogledalo, i prepoznamo se sa ljubavlju!
Leci

Upravo i sama proživljavam period gde sam između dva ” Nečega “, zato i želim pisati o tome. Shvatila sam kako se može izaći iz ovoga bez puno napora.

Puno puta smo smo svesni svoga ne zadovoljstva, nemira ili neke ne prihvatljive osobine. Kao reakcija na to je naš osećaj da nismo dovoljno dobri, pa se krivimo, osuđujemo sebe, ili one pored nas. Postavljamo pitanja, zašto baš mene, zašto baš uvek ja, zašto se to uvek meni dešava.

Sva ljudska bića koja su se probudila, i svesno rade na sebi, prolaze kroz mnoge različite periode u životu. Često sebi postavljamo jedno magično pitanje.

Kada govorimo istinu iz svog bića, ona nikada ne boli onoga kome govorimo. Iz najbolje namere, ljubavi i mira u svome srcu, možemo bezbedno govoriti istinu, jer tada će svako kome govorimo osećati iz čega govorimo, neće se osećati napadnuto, pa se neće ni braniti, već će saslušati. Čak iako ne posluša naše reči, otpoče će u njemu jedan divan nevidljivi proces, koji će vremenom početi da rastvara tvrdokornost bilo koje osobine.
Leci
