Šta da radim, kada me preplave sumnje i strahovi u svoj vlastiti put, samospoznaje, jer nemam podršku i razumevanje, svoje najbliže okoline, koja ne prihvata, neveruje i kritikuje moj spiritualni put? Kako da pomirim u sebi, te dve stuje i svoj mir, koji je nestao?
Ono što je prvo potrebno shvatiti i sagledati i iskreno priznati sebi je to, da smo sami u svoje iskustvo privukli ljude iz svog okruženja, sa kojima radimo i koje susrećemo. Ako su ti ljudi pretežno negativni, ne vredi ih prozivati i kritikovati, jer mi smo ih privukli u svoje iskustvo. Privukli smo takvu energiju, svim onim što jesmo ovog trenutka. Svim svojim uverenjima, stavovima, mislima i emocijama.
U večnoj smo potrazi za ispoljavanjem i kreiranjem svega što je u nama, i što naš unutrašnji svet iznedri svojom prirodom, radoznalog širenja, postojanja.
Pre neki dan, prilazim prozoru i otvaram ga da pogledam da li će padati kiša, jer idem napolje da izvedem mog psa Bibija, kad mi pogled skliznu na drugu stranu ulice, na prekrasan prizor, i ja se sva zatečena uživim u ono što vidim smeškajući se.
U ovom vremenu buđenja, vrlo je važno da znamo kako imamo divnu i veličanstvenu priliku da doprinesemo razvitku i opštem dobru naše planete Zemlje i svemu što je život na njoj samo tako, što ćemo prihvatiti kako jeste trenutno i fokusirati našu energiju na pozitivan stav, misli i emocije i biti srećni. Tako ćemo uvećati vibraciju ljubavi, koja je potrebna ovom trenutku i postojanju, više nego ikada.
Očekivanje da u naš život dođu lepe, prijatne i divne stvari, je veoma važno za naš napredak i naš život, jer ako očekujemo dobre i pozitivne stvari, one će i doći, ali ako očekujemo negativne stvari i strahujemo šta bi to moglo biti, onda ćemo takve stvari i pozvati u svoje iskustvo, što nam sigurno ne treba.
Kada ne znaš šta ćeš sa sobom idi napolje i šetaj toliko, koliko je potrebno da se vratiš sebi. Hodanje i kretanje ima snagu da te prodrma, obnovi i isceli, kao meditacija.