U poslednje vreme sam dosta radila na svojoj novoj knjizi, pisala sam memoare o svim blagoslovima I zadovoljstvima svesnog starenja. Radim najbolje što mogu da živim budna I svesna konačnosti života. Dok pravim nove odluke konstantno sebe pitam: Da je danas moj poslednji dan na planeti, da li bih bila zadovoljna ovim izborom? Radeći tako, zapravo postajem svesna šta je komfor, zadovoljstvo, mir, I smisao mog života. Uviđam neke prilično interesantne stvari.
Jedna od njih je koliko malo vrednosti pridajem jednostavnim stvarima koje mi donose neopisivu radost – posmatranje igrajućih, belih svetlosnih zrakova u krošnji drveta našeg zadnjeg dvorišta, bacanja lopte mojoj mački (pošto je ona ubeđena da je pas) leganje u krevet sa otvorenim prozorom da mogu slušati sove kako huče celu noć, ili da slušanje kiše kako pada I da ne radim ama baš ništa više osim da uživam u tom zvuku.
Tako je lako da svu svoju energiju uložimo u ono na šta smo naučeni da vrednujemo – napredak u karijeri, zarađivanje novca, izgradnja biznisa, ili završavanje naše liste oabaveza. U našoj želji da uspemo mi imamo običaj da promašimo ( ili potpuno poništimo) događaje koji nam donose radost. Oni nam se čine sekundarnim, nagrada nakon napornog dana na poslu, ili periferijalno zadovoljstvo na koje slučajno naletimo.
Ja sada činim zadovoljstvo svojim primarnim ciljem. Pratila sam sve te sitne stvari koje mi donose zadovoljstvo svakog dana, već preko godinu dana, I još uvek me iznenadi nešto što se nađe na toj listi. Jednostavne stvari. Malene stvari. Stvari koje često ne koštaju baš ništa.
Šta bi bilo kada bi pravljenje prostora za zadovoljstvo u našem veoma zaokupljenom životu, vođenom tehnologijom, postalo visoko cenjeni cilj? Kako bi to naš život postao drugačiji kada bismo vrednovali mir I spokoj I radost kao ili još više nego naša nastojanja da uspemo u životu?
Šta ako se ispostavi…da su te male stvari na kraju ipak veoma bitne stvari?
To su neka od pitanja koja ja proživljavam ovih dana I pozivam vas da mi se pridružite.
Preuzmite korake akcije
Ovog meseca, postanite svesni malenih sitnica koje vam izmame osmeh. Dok ih primećujete, obratite pažnju kako se osećate zbog njih. Ako vam prijaju – baš baš prijaju – automatski na njih prihevtajte vrednost. Recite sebi: Ovo je iskustvo koje ima vrednost, koje je bitno. Želim još ovoga u svom životu. Svesnost je moćni motivator za promenu. Ako nastavite sa ovom praksom, počećete da uviđate kako se stvari menjaju, skoro bez imalo truda.
Posmatram krovove Pančeva kroz prozor svoje kancalarije.
Dolazi leto. Tačnije, već je došlo.
Ja nisam robot, nisam igračka, pa misli koje mi nepotrebno same naviru, odstranjujem u korenu.
Sve implementacije u mome mozgu, neće dovesti do destabilizacije moga životnog daha.
I lepo mi je od pre dan, dva, pošto sam od majke dobio jednu misao, uvijenu u poruku, a vezanu za životnu istinu.
U svakom slučaju, majci dugujem veliku zahvalnost za dalju budućnost ovoga života.
Dah = Život = Bog = Ljubav
Sitnice cine savrsenstvo,a svaki moj dan je jedna velika sitnica u ovom malom svetu…;)
predivan texst,pravi za potsecanje,ako se izgubimo u nekim ciljevima koji konstantno zahtevaju,jos nas i jos ….veceras sam prosetala i nasla toliko potreban mir.Kakva sitnica obicna setnja posle napornog dana,a preporodila me.Zato ovaj clanak koji stoji ispred mene shvatam kao odgovor na moje zadovoljstvo ovom uzivanju u vazduhu u svezini u cistoti u lepoti obicnih stvari u slobodi zivljenja…..HVALA UNIVERZUMU i naravno da hocu jos ovakvih sitnica,koje mi miluju postojanje HVALA I VAMA I VOLIM VAS
Živim van grada i svako se jutro budim sa ptičjim pjevom eto čim otvorim oči razlog za veselje je tu!
Meni ovih dana izmami osmeh misao kada se setim da je sve zapravo u savršenom redu i da ne treba da brinem nizašta… Onda se samo nasmešim, i izdahnem duboko u osećaju mira 🙂