U aprilu mi je dodeljena počasna diploma Doktor Čovečijih Pisama (Doctore of Human Letters), od strane Holms(Holmes) instituta. Osećala sam se veoma počastvovano i blagosloveno, dok je prestižni kolegijum Holms instituta, moje životno dostignuće i sav rad tokom prošlih godina, obasuo tako divnim rečima i pohvalama.
Pre mnogo godina, kada sam se aktivno bavila konsultovanjem, bilo je normalno da nekolicina mojih klijenata budu glumci u svojim ranim fazama karijere. Jedan od njihovih najvećih strahova, bio je odlazak na audicije. A moja mantra za to je glasila: Bilo da dobiješ ulogu ili ne, to nema nikakve veze sa tvojim samovrednovanjem. Volela bih da je ovo jedan od prvih principa kojem bi mlade glumce učili, na časovima glume. To bi ih sačuvalo toliko patnje i agonije, kasnije, kada krenu na audicije.
Veoma sam ponosna na film koji smo snimili osamdesetih godina, a koji se zove ” Vrata se tvaraju ( Doors Opening). U svojoj ordinaciji za savetovanje, uvek sam imala po nekoliko gej muškaraca. A kada se AIDS pojavio, uplašio je sve na Planeti. Sećam se da me je jedan od tih muškaraca pozvao i rekao: ” Luiz, da li bi htela da osnuješ jednu malu grupu za ljude sa AIDS-om? ” Nisam znala šta da odgovorim? Šta bi to moglo da znači? Ok., rekla sam. “Hajde da se sastanemo.”
Jedna od stvari u kojoj veoma uživam u mom životu je to, da uzgajam sopstvenu hranu. Kada skupljam povrće i voće iz svoje bašta, tada znam da sam se zaista prebacila na organsku ishranu. Posedujem predivnu baštu i šest voćki: Jabuku, Breskvu, Nektarinu, dva stabla kajsije, i Mejer limun.
Kako da volimo druge? Prihvatajući ih takve kakvi jesu. Dopuštajući im da budu svoji. Tako što ćemo prestati da pokušavamo da ih menjamo. Dopuštajući im da se samo brinu o svom procesu rasta. Ne možemo učiti umesto njih. Ako je njihovo ponašanje odlučujuće u nekom smislu za nas, onda jednostavno možemo izabrati da ne budemo u njihovom prisustvu, i to je sasvim u redu. Moramo voleti sebe dovoljno, da ne dozvolimo da padnemo pod uticaj samodestruktivnih ljudi. Ako imamo mnogo negativnih ljudi u svom životu, onda se moramo okrenuti sebi i uvideti koji to patern negujemo, koji privlači takve ljude u naš život.
Svi smo mi u nekom trenutku u svom životu osetili leptire u stomaku, zaprepašćeno oduševljenje i opštu pobunu u svakom deliću našega tela, kad bi ugledali dotičnu osobu! Eh, ta zaljubljenost ima snagu cunamija, a tek je maleni deo onoga, što nazivamo ljubav.
Možete zamisliti moje iznenadjenje i sreću kada sam ovog proleća primila pismo od Dr. Džejmsa Dadama ( Dr. James D’Adamo). Radosno sam se smešila dok sam ga otvarala. Divna sećanja potekla su u meni, dok sam se sećala čoveka koji me je tako mnogo naučio o zdravlju.