Pitaj cvet u polju: Da li se osećaš korisnim? Ipak, ti ne radiš baš ništa, osim što svake godine izbaciš isti cvet i tako u krug?

Vaš izvor pozitivne energije
Pitaj cvet u polju: Da li se osećaš korisnim? Ipak, ti ne radiš baš ništa, osim što svake godine izbaciš isti cvet i tako u krug?
Da biste čuli reči ljubavi, prvo joj morate dopustiti da vam priđe.
Svi smo ponekad nezadovoljni kako naš život izgleda, i možemo navesti sijaset razloga, zašto je to tako. Međutim, kada bi bili drugačiji i bili neko drugi, morali bi automatski raditi stvari, koje inače ne radimo i provoditi naše vreme mnogo drugačije nego do sada. Pitam se, da li bi nam se to svidelo? Mislim da ne bi! Zašto? Zato što su nas sve naše emocije, sve naše želje, i sva naša htenja, uverenja i sve ono što nas je ikada zanimalo i privlačilo, dovelo do toga da budemo ovakvi kakvi smo sada. To ne znači da u nekim segmentima ne treba da se menjamo, ali to su samo delovi nas.
Leci
Ponekad nam je sve jasno a ipak nešto fali da bi krenuli u akciju. Postoji neki nevidljivi zid između nas i našeg dostignuća, ali to nije razlog za nezadovoljstvo. Potrebno je samo podneti taj period nultog stanja, iz kojeg će proisteći pravi trenutak kada smo potpuno spremni da nešto učinimo.
Sitnice čine život velikim. Od sitnice se rađa krupnica. Da bi došli do grandioznog doživljaja i osećaja, moramo naučiti uživati i voleti sitne male trenutke. Ti mali trenuci nauče naše srce da plamti od ljubavi kada posmatra travku na povetarcu i da oseća zahvalnost za sve što jeste, za svoju porodicu i svoj srećan život.
Promene su krvotok života, da li se slažete samnom?
Ako hoćemo da menjamo svet, prvo moramo promeni sebe…
Misao u koju je utisnuta moć emocije stvara osećanje koje je oživljava. Kada se ovo desi, mi smo kreirali afirmaciju, ali i molitvu. Obe su bazirane na osećanju – tačnije rečeno, osećaju kao da se ishod već desio. Istraživanja su pokazala, da što smo jasniji i specifičniji, veća je šansa za uspešne rezultate.
Ljubav leči sve. Baš tako. Sinoć mi je Ivan rekao nešto što mi je rastopilo srce, i rasteralo oblake sumnje koji se svremena na vreme nakupe oko moje glave. Sumnje neuspeha, strah, potreba da kontrolišem ono što je van mog domašaja, i nešto gde ne bi trebalo da petljam svoje prste.
Čovek je sam po sebi dovoljan da bi bio srećan, ali retko se prepušta toj snazi u sebi. Delom zbog svoje lenjosti, a delom jer se upoređuje sa drugima. Zajedništvo među ljudima bi bilo snažnije, iskrenije i sa mnogo više povezanosti i ljubavi, kada bi prvo mi sami sebi bili dovoljni za sreću.
Leci