Ako ste ikada imali prilike da podučavate decu košarku, uvideli ste da imaju tendenciju da driblaju samo sa jednom rukom. Onom, koja je spojena sa njihovom dominantnom rukom.

Vaš izvor pozitivne energije
Ako ste ikada imali prilike da podučavate decu košarku, uvideli ste da imaju tendenciju da driblaju samo sa jednom rukom. Onom, koja je spojena sa njihovom dominantnom rukom.
Mnogi od nas sada misle da su previše stari da bi započeli bilo kakve promene, ili previše uznemireni, međutim, Napoleon Hil kaže, da je upravo to najbolji trenutak, da naučimo najvažnije pravilo života. Postoji jedno nenadmašivo pravilo, za pobedjivanje tuge i razočarenja, a to je transmutacija emocionalnih frustracija, kroz definitivno isplaniran rad, to je pravilo kome nema ravnog.
Postoje laži koje prave dobru vest, laži koje govore javne ličnosti i selebriti,takodje, postoje jednostavne, svakodnevne laži, laži koje koriste obični ljudi, da bi izbegli sramotu, i na kraju, postoje laži za dušu.
Sastao sam se jednom, sa grupom Američkih indijanaca (native americans), da im pomognem, kako bi efikasnije vodili svoj kazino. Razmišljali su da me unajme, kako bih održao nekoliko seminara, na temu žrtva-vlasnik.
Mnoge pop, rok i hip-hop zvezde, slavile su pojam drogiranja sopstvene duše. Čak su i forsirale praksu, na svojim mladim fanovima, koji su tražili mudrost, odrastajući. Kada su rok grupe, počele da koriste psihodeličnu drogu, pisali su pesme, u kojima su nas savetovali da isključio svoje umove, da se naduvamo i spojimo sa Univerzumom. Pesme su govorile, kako to nije isto što i smrt. Nije? Pitajte Dženis Džoplin (Janis Joplin), pitajte Džimija Hendriksa (Jimi Hendrix), pitajte Elvisa Prislija (Elvis Aaron Presley), Kurta Kobejna (Curt Cobain), Džima Morisona (Jim Morrison) …. I ne samo rok zvezde, pitajte F. Skota Ficdžeralda (F. Scott Fitzgerald), Ernesta Hemingveja (Ernest Hemingway). Da li ima dovoljno stranica u ovoj knjizi, da ispišemo sva imena?
Ja tvrdim da imam svakakve trajne karakteristike.One mi pomažu da podnosim život, one me opuštaju. One su laži, ali ja sam sebe naučio, da im verujem. Ja kažem: ja sam takav i gotovo.
Ovo je laž Dženis Džoplin (Janis Joplin), Merilin Monro (Marylin Monroe), Vinsenta Van Goga (Vincent Van Gogh), Kurta Kobejna (Curt Cobain), Bila Holideja (Billie Holiday), Dilana Tomasa (Dylan Thomas)…Laž, da na ovom svetu postoje ljudi, koji su suviše lepi za njega, i koje je svet izneverio.Ova laž je izmišljena, kako bi pustila sa lanca, umetnika u nama. Ako smo suviše lepi i senzibilni za ovaj surovi svet, onda ne moramo da sklapamo nikakav sporazum sa njime. Ne moramo da interaktujemo sa ovim svetom, odgovorno i pristojno, zato što smo suviše lepi za njega. Možemo da se ponašamo kao drogirana deca, možemo da upropastimo svoj život, i pustimo da nam ova laž služi kao opravdanje do kraja vremena.
Što duže imam neku naviku, tolko je teže da je se odviknem. Ljudi imaju loše navike, kojih bi želeli da se reše, ali pošto ne žele da preduzmu neophodnu akciju, počinju da lažu u vezi svojih navika. Lažu sami sebe, a to je najdublja i najdestruktivnija laž koja postoji. Zato što zaustavlja svaku šansu, za pravu promenu. Na primer, ljudi će reći:
Ljudi često preuzimaju tugu kao način postojanja, jer je veoma lako, i čini se kao najbezbedniji način življenja. Niko ne može ugušiti tvoj entuzijazam, ako ga ni nemaš.