Divan,predivan tekst!Podstakao me je na razmisljanje,zajedno sa tekstom Abrahama(koji je juce objavljen)”Uhvatite ritam.”U tom tekstu se govori o frustracijama iz detinjstva ili proslosti,koje se ostale u nama i ostanu tu godinama,jer ih mi podhranjujemo!Sad sam ja to povezala sa ovim tekstom i ovom pricom o pozitivnom suocavanju!Sta mi se desava?Ja se suocim vise puta sa problemom i vidim da sam ostala ziva:-),no ne toliko zadovolja jer “znam” da sledeci slican problem ne mogu prevazici!Ha!Mozda je u tome poenta!Ponavljanje negativnog sablona,dobro ustaljenog u meni,a izazvanog traumaticnim iskustvom!Ukorenjena negativna misao”Sada si uspela,ali verovatno sledeceg puta neces”!I mozda upravo zbog toga,ja izgiboh sa suocavanjima,a problem je iznova i iznova tu?Volela bih znati vase misljenje!
Draga Anita, kada čovek odluči da prihvati pozitivan način razmišljanja i time preobrati svoj život i sve svoje negativne šeme razmišljanja u svojoj glavi, dobro je znati da predstoji jedan vremenski period “učenja novog”.
U tom periodu moramo biti strpljivi, pažljivi i puni ljubavi prema sebe. Potrebno je dozvoliti sebi i da grešimo i idemo napred, nazad, kao kada smo učili da hodamo.
U tom procesu promena dobro je razumeti jednu stvar!
Unutar nas u našoj svesti još uvek živi maleno dete, koje su mnogi šikanirali i govorili da nije dovoljno dobro na mnoge načine, da je bezobrazno, da greši i mnoge druge negativne “komplimente”. Upravo je sada, u ovom procesu promena potrebno da budemo pažljivi i nežni, prema tom malenom detetu u nama. Biće nam lakše da u svakoj sledećeoj situaciji biramo pozitivan stav ako znamo, da to činimo i onom malenom deteu u nama.To će nam dodatno pomoći da nađemo snagu u nama i da biramo pozitivne misli iznova i da ne odustajemo od tog fokusa. Ovaj pristup će nam pomoći da se oslobodimo mnogih emocije koje “čuče” u malom ustrašenom detetu u nama.
Svaka i najmanja naša pobeda jača snagu pozitivnog u nama i naše samopouzdanje.
Draga Anita, doći do toga da se preobrati razmišljanje da pare ne rastu na drvetu, do toga da one stvarno mogu da rastu na drvetu za nas je proces, i ja ti čestitam, što si ga izabrala, jer si izabrala da ne budeš žrtva, već gospodar!
Samo napred i slobodno pogreši, jer ćeš iz toga samo naučiti.
Promena uvek traži strpljenje a nestrpljenje je samo otpor ka učenju i ništa više.
Imaš moju podršku, uživaj u Životu!
Divan,predivan tekst!Podstakao me je na razmisljanje,zajedno sa tekstom Abrahama(koji je juce objavljen)”Uhvatite ritam.”U tom tekstu se govori o frustracijama iz detinjstva ili proslosti,koje se ostale u nama i ostanu tu godinama,jer ih mi podhranjujemo!Sad sam ja to povezala sa ovim tekstom i ovom pricom o pozitivnom suocavanju!Sta mi se desava?Ja se suocim vise puta sa problemom i vidim da sam ostala ziva:-),no ne toliko zadovolja jer “znam” da sledeci slican problem ne mogu prevazici!Ha!Mozda je u tome poenta!Ponavljanje negativnog sablona,dobro ustaljenog u meni,a izazvanog traumaticnim iskustvom!Ukorenjena negativna misao”Sada si uspela,ali verovatno sledeceg puta neces”!I mozda upravo zbog toga,ja izgiboh sa suocavanjima,a problem je iznova i iznova tu?Volela bih znati vase misljenje!
Draga Anita, kada čovek odluči da prihvati pozitivan način razmišljanja i time preobrati svoj život i sve svoje negativne šeme razmišljanja u svojoj glavi, dobro je znati da predstoji jedan vremenski period “učenja novog”.
U tom periodu moramo biti strpljivi, pažljivi i puni ljubavi prema sebe. Potrebno je dozvoliti sebi i da grešimo i idemo napred, nazad, kao kada smo učili da hodamo.
U tom procesu promena dobro je razumeti jednu stvar!
Unutar nas u našoj svesti još uvek živi maleno dete, koje su mnogi šikanirali i govorili da nije dovoljno dobro na mnoge načine, da je bezobrazno, da greši i mnoge druge negativne “komplimente”. Upravo je sada, u ovom procesu promena potrebno da budemo pažljivi i nežni, prema tom malenom detetu u nama. Biće nam lakše da u svakoj sledećeoj situaciji biramo pozitivan stav ako znamo, da to činimo i onom malenom deteu u nama.To će nam dodatno pomoći da nađemo snagu u nama i da biramo pozitivne misli iznova i da ne odustajemo od tog fokusa. Ovaj pristup će nam pomoći da se oslobodimo mnogih emocije koje “čuče” u malom ustrašenom detetu u nama.
Svaka i najmanja naša pobeda jača snagu pozitivnog u nama i naše samopouzdanje.
Draga Anita, doći do toga da se preobrati razmišljanje da pare ne rastu na drvetu, do toga da one stvarno mogu da rastu na drvetu za nas je proces, i ja ti čestitam, što si ga izabrala, jer si izabrala da ne budeš žrtva, već gospodar!
Samo napred i slobodno pogreši, jer ćeš iz toga samo naučiti.
Promena uvek traži strpljenje a nestrpljenje je samo otpor ka učenju i ništa više.
Imaš moju podršku, uživaj u Životu!